‘O, da su barem svi bili poput njih!’

To su bile riječi jednog kolumnista u luksemburškim novinama Letzebuerger Journal. O kome je govorio?

Bio je u Poljskoj kako bi prisustvovao proslavi 50-godišnjice oslobođenja Auschwitza i zapazio je da se nijednom nije spomenula jedna skupina koja je tamo mnogo propatila. On je u svojoj kolumni od 2. veljače 1995. tu skupinu identificirao kao Jehovine svjedoke, te je napisao: “Niti najstrožom kaznom, niti koncentracionim logorom, niti prijetnjom bijednog umiranja u barakama za izgladnjivanje, niti pod sjekirom, niti na giljotini nisu ih mogli navesti da odbace svoju vjeru.” Nastavio je: “Čak su se i brutalni SS čuvari divili hrabrosti s kojom su Jehovini svjedoci išli u smrt.”

Jehovini svjedoci nisu željeli biti mučenici. No poput kršćana u prvom stoljeću, tisuće njih radije su izabrale smrt nego da kompromitiraju kršćanska načela. Takva ih je vjera obilježila kao izrazito drugačije u mračno doba Trećeg Reicha.

Kolumnist je zaključio: “O, da su barem svi ljudi bili poput Jehovinih svjedoka!” Da su bili, drugi svjetski rat nikada se ne bi ni dogodio.