Ponovno ispitivanje transfuzija krvi
U OVO mračno doba AIDS-a, najveća opasnost po zdravlje bolničkih pacijenata može vrebati u operacijskoj dvorani. “Ne postoji način kako bismo mogli potpuno sterilizirati zalihe krvi”, kaže dr. Richard Spence, koji već više od jednog desetljeća upravlja Centrom za beskrvnu kirurgiju u Cooper Hospital-University Medical Centeru u Camdenu u New Jerseyu (SAD).
Stoga ne iznenađuje što se u tom centru liječe mnogi Jehovini svjedoci, koji su dobro poznati po tome da na temelju Biblije odbijaju transfuzije krvi (3. Mojsijeva 17:11; Djela apostolska 15:28, 29). Međutim, u centru se pojavljuje i izvjestan broj pacijenata koji nisu Svjedoci, ali koji su zabrinuti zbog potencijalnih opasnosti vezanih za transfuziju krvi, a koje uključuju dobivanje hepatitisa, AIDS-a i drugih bolesti. “Pojava AIDS-a ukazala je na potrebu za testiranjem krvi”, stoji u Courier-Post Weekly Report on Science and Medicine. “No neki slučajevi još uvijek mogu promaknuti neotkriveni u procesu testiranja, jer bi netko mogao biti zaražen virusom, a da se to još ne može otkriti testiranjem.”
Zbog takvih opasnosti, Centar za beskrvnu kirurgiju koristi alternative za transfuzije krvi, uključujući autotransfuziju pacijentove vlastite krvi — jednu od tehnika na koju možda neki Svjedoci pod određenim okolnostima nemaju zamjerke.a Jedan drugi način liječenja uključuje upotrebu lijekova koji pacijentu stimuliraju stvaranje krvi. Osim toga, povremeno se koristi neki sintetički nadomjestak za krv kako bi se potpomoglo prenošenje kisika bez potrebe za transfundiranom krvi. “Jehovini svjedoci žele najbolju medicinsku njegu”, kaže dr. Spence, “ali oni žele alternative za transfuzije.”
Jehovini svjedoci su zahvalni za suradnju i pomoć koju su primili od liječnika koji poštuju njihova religiozna uvjerenja. Zbog toga su zaista primili “najbolju medicinsku njegu” i zadržali čistu savjest pred Jehovom Bogom (2. Timoteju 1:3).
[Bilješka]
a Detaljno objašnjenje ovog postupka i činilaca koji su uključeni u donošenje osobne odluke temeljene na savjesti izneseno je u Kuli stražari od 1. ožujka 1989 (engl.), 30-1. stranica.