“Prodavanje soli” u Mozambiku

FRANCISCO COANA, član odbora zemlje u Mozambiku, proveo je deset godina u “logorima za preodgoj”. On priča svoje iskustvo: “Znao sam da ćemo neko vrijeme biti ovdje, pa sam upitao pokrajinskog nadglednika da li bih mogao nastaviti s općom pionirskom službom. No, kako bih mogao posvetiti dovoljno vremena javnoj službi, kad su gotovo svi u logorima bili Jehovini svjedoci? Rekao sam da ću odlaziti u Milange, gradić udaljen 47 kilometara, kako bih pronašao ljude kojima ću propovijedati.

Iako nam službeno nije bilo dozvoljeno napuštati logor, ovo se pravilo nije strogo provodilo. Sjećam se da sam odlazio u grmlje, kleknuo i molio se da pronađem način kako bih propovijedao mještanima. Jehova je ubrzo odgovorio.

Došao sam u vezu s jednim čovjekom koji je posjedovao bicikl i nagodio sam se s njim. Složio se da će mi platiti svojim biciklom ako mu obradim tri četvrtine hektara zemlje prije nastupa kišne sezone. Tako sam svako jutro provodio obrađujući njegove njive. Jehova je blagoslovio taj dogovor, jer sam konačno dobio svoj bicikl.

Posljedica toga bila je da sam mogao otići u oveći gradić Milange i djelotvorno nastaviti pionirsku službu u ovom plodnom području. Budući da je naše djelo bilo zabranjeno, morao sam smisliti plan kako ljude upoznati s istinom. Gurnuvši knjige i časopise pod košulju, u vreću sam stavio nešto soli i prihvatio se prodavanja soli. Umjesto da je prodajem za 5 meticala, tražio sam 15 meticala. (Da je sol bila prejeftina, ljudi bi je odmah svu pokupovali i ne bi mi ostalo soli za daljnje propovijedanje!) Moji su razgovori izgledali otprilike ovako:

‘Dobar dan! Prodajem sol.

Pošto?

Petnaest meticala.

Ne, ne. To je preskupo!

Da, slažem se da je preskupo. No, ako mislite da je sol sada skupa, samo malo čekajte, jer će u budućnosti biti još puno skuplja. Jeste li znali da je to prorečeno u Bibliji?

Nikad to nisam čitao u svojoj Bibliji.

Da, to tamo piše. Donesite svoju Bibliju da vam pokažem.’

Tada bi uslijedio razgovor u kojem bih upotrebljavao Bibliju te osobe tako da je moja mogla ostati pod košuljom. Ukazao bih na 6. poglavlje Otkrivenja koje se odnosi na kritične okolnosti i nestašicu hrane. Ako bih osjetio povoljnu reakciju, izvadio bih Istinu koja vodi do vječnog života ili Dobru vijest koja usrećuje i započeo redovit biblijski studij.

Posljedica je bila da sam u Milangeu mogao osnovati grupu od 15 zainteresiranih osoba. No, nedugo nakon toga vlasti su nas otkrile. Jednog dana dok sam vodio biblijski studij, upala je policija i uhapsila nas. Svi smo, uključujući i malu djecu te obitelji, bili odvedeni u mjesni zatvor. Nakon što smo tamo proveli mjesec dana, svi smo bili poslani natrag u logor.”

Ta iskustva nisu umanjila revnost naše braće. Naprotiv, Francisco i njegova obitelj, zajedno s tisućama svoje braće koja su bila u logorima, sada u uvjetima slobode vrše obožavanje i propovijedaju u Mozambiku.