Ljudske patnje — hoće li ikad prestati?

STRAVIČNI prizori nakon eksplozije bombe na prepunoj tržnici u Sarajevu; masakri i pustošenje u Ruandi; izgladnjela djeca vape za hranom u Somaliji; zaprepaštene obitelji pretražuju što su izgubile nakon potresa u Los Angelesu; bespomoćne žrtve u poplavama opustošenom Bangladešu. S takvim prizorima ljudskih patnji suočavamo se svakog dana na televiziji ili u časopisima i novinama.

Žalosno je da ljudske patnje uzrokuju da neki ljudi gube vjeru u Boga. “Postojanje zla uvijek je postavljalo najozbiljniju zapreku vjeri”, kaže se u izjavi koju je objavila židovska zajednica u Sjedinjenim Državama. Pisci se pozivaju na umrle u nacističkim koncentracionim logorima poput Auschwitza i od bombi poput one koja je eksplodirala nad Hiroshimom. “Pitanje kako je pravedan i moćan Bog mogao dopustiti uništavanje tolikih nedužnih života progoni savjest religioznih i zapanjuje”, kažu autori.

Nažalost, beskrajan priliv tragičnih izvještaja može otupiti ljudske osjećaje. Sve dok nisu u pitanju prijatelji i rođaci, mnoge teško mogu dirnuti patnje drugih.

Pa ipak, činjenica da smo sposobni osjećati samilost, barem prema našim voljenima, trebala bi nam govoriti nešto o našem Tvorcu. Biblija kaže da je čovjek bio stvoren “na sliku Božju” i ‘njemu sličan’ (1. Mojsijeva 1:26, 27, St). To ne znači da ljudi izgledaju kao Bog. Ne, jer Isus Krist je objasnio da je ‘Bog duh’ i da ‘duh nema tijela i kostiju’ (Ivan 4:24; Luka 24:39). To što smo stvoreni na Božju sliku odnosi se na našu mogućnost ispoljavanja božanskih osobina. Stoga, budući da normalni ljudi osjećaju samilost prema onima koji pate, moramo zaključiti da je Stvoritelj čovjeka, Jehova Bog, samilostan i da duboko suosjeća sa svojim ljudskim stvorenjima koja pate. (Usporedi Luka 11:13.)

Jedan od načina na koji je Bog pokazao svoju samilost jest taj da je čovječanstvu dao napisano objašnjenje uzroka patnji. To je učinio u svojoj Riječi, Bibliji. Biblija jasno pokazuje da je Bog stvorio čovjeka da uživa u životu, a ne da pati (1. Mojsijeva 2:7-9). Ona otkriva i da su prvi ljudi, odbacujući Božju pravednu vladavinu, navukli na sebe patnje (5. Mojsijeva 32:4, 5; Rimljanima 5:12).

Usprkos tome, Bog još uvijek osjeća samilost prema napaćenom čovječanstvu. To se jasno vidi iz njegovog obećanja da će učiniti kraj ljudskim patnjama. “Evo skinije Božije medju ljudima, i življeće s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:3, 4; vidi i Izaija 25:8; 65:17-25; Rimljanima 8:19-21).

Ova divna obećanja dokazuju da je Bog osjetljiv na ljudske patnje i da je odlučio ukloniti ih. Ali, što je u prvom redu glavni uzrok ljudskih patnji i zašto Bog dozvoljava da se one nastavljaju sve do danas?

[Zahvala na stranici 2]

Naslovna stranica i stranica 32: Alexandra Boulat/Sipa Press

[Zahvala na stranici 3]

Kevin Frayer/Sipa Press