Rođendanske proslave ostavile su trag smrti za sobom

VEĆINA ljudi danas gleda na proslave rođendana kao na bezazleni običaj. Ali, Biblija tu tradiciju ne prikazuje u pozitivnom svjetlu. Kao prvo, Pisma ne sadrže nijedan nagovještaj da je itko od Božjih vjernih slugu slavio rođendane.

Biblija spominje samo dva rođendana, i to vladara koji su bili Božji neprijatelji. Svaka proslava uključivala je smaknuće, tako da su gosti mogli zlobno uživati u smrti onoga koji nije ugodio kralju. U prvom je slučaju faraon, egipatski kralj, pogubio svog glavnog pekara (1. Mojsijeva 40:2, 3, 20, 22). Egipatski je vladar to učinio tijekom gozbe jer se razljutio na svog slugu. U drugom je slučaju Herod, nemoralni vladar Galileje, odrubio glavu Ivanu Krstitelju kao poklon djevojci koja mu je na zabavi ugodila svojim plesanjem. Kako odvratne scene! (Matej 14:6-11).

Pa ipak, nije li se Biblija usredotočila na dva vrlo iznimna rođendana? Ustvari, ne. Drevni židovski povjesničar Josip otkriva da takvi incidenti nisu bili rijetkost. On bilježi druge slučajeve rođendanskih pogubljenja koja se običavalo vršiti za zabavu.

Naprimjer, neka su se dogodila nakon razorenja Jeruzalema 70. n. e. kad je 1 000 000 Židova poginulo, a 97 000 ih je preživjelo da bi bili odvedeni u zarobljeništvo. Na putu za Rim rimski je general Tit odveo svoje židovske zarobljenike do najbliže morske luke Cezareje.

Josip piše: “Dok je bio u Cezareji, Tit je s velikim sjajem slavio rođendan svog brata Domicijana, pogubivši više od 2 500 zarobljenika u igrama sa zvijerima i vatrom. Nakon toga prebacio se u Berytus [Beirut], rimsku koloniju u Feniciji, gdje je slavio rođendan svog oca, pobivši mnogo više zarobljenika u raskošnim predstavama” (The Jewish War, VII, 37, preveo Paul L. Maier u Josephus: The Essential Writings).

Ne iznenađuje što The Imperial Bible-Dictionary komentira: “Kasnije su Hebreji gledali na proslavu danâ rođenja kao na dio idolskog obožavanja, a to je stajalište koje je bivalo obilno potvrđeno onim što su viđali u svakodnevnim proslavama vezanima za te dane.”

Vjerni kršćani prvog stoljeća ne bi željeli sudjelovati u običaju koji je tako nepovoljno predstavljen u Bibliji i koji su na tako stravičan način slavili Rimljani. Danas iskreni kršćani shvaćaju da su biblijski izvještaji o rođendanima među onim stvarima koje su napisane njima za pouku (Rimljanima 15:4). Oni izbjegavaju slavljenje rođendana zato što se takvim proslavama iskazuje prekomjerna važnost određenoj osobi. Što je još značajnije, Jehovini sluge mudro uzimaju u obzir nepovoljno predstavljanje rođendana u Bibliji.

[Slika na stranici 25]

Arena u Cezareji