Tvoji dragi umrli — gdje se nalaze?

ALEC je bio očajan. U roku od tjedan dana izgubio je dva prijatelja. Jedan od njih, Nevil, umro je uslijed ranjavanja hicem iz pištolja. Drugi, Tony, poginuo je u automobilskoj nesreći. Pitanja koja ga prije toga nisu uznemiravala sada su mučila tog četrnaestogodišnjaka iz Južnoafričke Republike. ‘Zašto ljudi moraju umirati? I što se događa nakon smrti?’ pitao se.

Odlazeći na Nevilov pogreb, Alec se iskreno nadao da će dobiti odgovore na ta pitanja. “Međutim”, prisjeća se, “svećenik je samo čitao iz neke knjige i rekao da je Nevil otišao na nebo. Zatim je kraj groba rekao da iščekujemo uskrsnuće. Bio sam zbunjen. Ako je Nevil na nebu, kako može iščekivati uskrsnuće?”

Alec je nešto kasnije istog dana prisustvovao Tonyevom pogrebu. Ritualni je obred održan na jeziku koji nije razumio. Ipak, histerično ponašanje nekih ožalošćenih uvjerilo je Aleca da nisu dobili nikakvu utjehu. “Te večeri”, objašnjava on, “bio sam jako uznemiren. Osjećao sam se bespomoćnim i izgubljenim. Nitko mi nije mogao dati zadovoljavajuće odgovore na moja pitanja. Prvi sam se put u svom životu zaista pitao postoji li Bog.”

Svake godine smrt milijune ljudi, poput Aleca, lišava nekoga od njihovih voljenih. “Diljem svijeta”, objašnjava 1992 Britannica Book of the Year, “umrlo je 1991. godine 50 418 000 ljudi.” A koliko je još daljnjih milijuna umrlo otada? Zamisli samo rijeku suza koje su prolili ožalošćeni preživjeli! Pored njihove tuge, tu je i zbunjenost uzrokovana proturječnim gledištima o smrti.

Zbog toga su mnogima, poput Aleca, razbijene iluzije te sumnjaju u to da postoji bilo koji temelj za nadu u neki budući život nakon smrti. Encyclopedia of Religions kaže da su se “misaoni ljudi oduvijek odvajali od mnoštva (...) sumnjajući u to da pojedina duša ili život može postojati odvojeno od pojedinog mozga i tijela”.

Zanimljivo je da gore navedena enciklopedija priznaje kako Biblija ne podupire religioznu teoriju o besmrtnoj duši koja postoji odvojeno od tijela. Istina, Biblija na nekoliko mjesta ukazuje na to da “duša” neke osobe napušta mrtvo tijelo i da se čak ponovno vraća u njega, no u tim se slučajevima izraz “duša” koristi u smislu izgubljenog ili ponovno zadobivenog “života” (1. Mojsijeva 35:16-19; 1. Carevima 17:17-23). U Bibliji se izraz “duša” češće koristi kako bi se opisalo vidljiva stvorenja od krvi i mesa, da, živa stvorenja (1. Mojsijeva 1:20; 2:7). Zbog toga Biblija opetovano pokazuje da duše umiru (Ezehijel 18:4, 20; Djela apostolska 3:23; Otkrivenje 16:3). Božja riječ kaže da kad su duše jednom mrtve, one “ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5, 10).

S druge strane, Biblija sadrži izvještaje o umrlima koji su ponovno vraćeni u život. U slučaju Lazara, to se dogodilo nakon što je četiri dana bio mrtav (Ivan 11:39, 43, 44). Što će se, dakle, dogoditi s ljudima koji su umrli prije nekoliko stotina ili čak tisuća godina? Zahtijeva li njihov izgled u budući život da Bog uskrsne ono isto tijelo koje su imali kad su umrli?

Ne. Takva pomisao nije u skladu s onim što se događa s atomima koji sačinjavaju mrtvo tijelo. S vremenom, neke od tih istih atoma apsorbira vegetacija, koju pak konzumiraju druga stvorenja, čime postane sastavni dio njihovog tijela.

Znači li to da za ljude koji su davno umrli ne postoji nikakva nada? Ne. Stvoritelj našeg beskrajnog univerzuma ima neograničeno pamćenje koje ulijeva strahopoštovanje. U svom savršenom pamćenju ima takav kapacitet da u njemu može pohraniti osobnost i genetske osobine svih umrlih kojih se želi sjetiti. Osim toga, Jehova Bog ima moć ponovno stvoriti ljudsko tijelo s potpuno istim genetskim kôdom osobe koja je prije živjela. U to tijelo može usaditi i sjećanje i osobnost pojedinca kojeg se sjeća, naprimjer Abrahama.

Gotovo dvije tisuće godina nakon Abrahamove smrti Isus Krist je dao sljedeće jamstvo: “A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospodina Boga Abramova i Boga Izakova i Boga Jakovljeva. A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi” (Luka 20:37, 38). Pored Abrahama, Izaka i Jakova, milijuni drugih umrlih žive u Božjem sjećanju, čekajući dolazeće uskrsnuće. “[Bit će] uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima”, potvrđuje Biblija (Djela apostolska 24:15).

Alec je nekoliko tjedana nakon svog bolnog gubitka dobio odgovore na svoja pitanja. Jedan Jehovin svjedok posjetio ga je u njegovom domu i pokazao mu što Božja riječ kaže o smrti i o uskrsnuću. To je Aleca utješilo i dalo novi smisao njegovom životu.

Bi li i ti želio više saznati o nadi u uskrsnuće koja se temelji na Bibliji? Naprimjer, hoće li većina uskrsnuća uslijediti na nebu ili na Zemlji? I što netko mora učiniti da bi zadobio Božje priznanje i doživio ispunjenje Njegovog divnog obećanja da će ljudi opet moći biti sjedinjeni sa svojim dragim umrlima?