Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Slijedio je svoju biblijski školovanu savjest
IZRAELSKI kralj David molio je Jehovu za pomoć kad je rekao: “A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi [“pokaži mi naklonost”, NW]” (Psalam 26:11, St). Jehova mu je pokazao naklonost jer je održao besprijekornost. Jehova je blagoslovio i Isusa zato što je izvršavao volju svog nebeskog Oca, a blagoslovio je i jednog mladića u Kolumbiji koji je slijedio svoju biblijski školovanu savjest i bio odlučan činiti Božju volju. Ovaj mladi čovjek priča:
“Kad sam počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, bio sam učenik u katoličkoj školi. Međutim, moja me savjest uznemirivala kada sam prisustvovao misi, tako da sam otišao k ravnatelju škole (koji je bio svećenik), pedagogu i odgojitelju moje grupe i zamolio da budem oslobođen prisustvovanja misi. Iako sam bio oslobođen, neki su me pokušali natjerati da prisustvujem. Pritisak se povećao odmah nakon što sam se krstio kao Jehovin svjedok. Moj je otac prijetio da će me istjerati iz kuće ako budem izbačen iz škole. Želio je da pohađam sveučilište i nastavim s profesionalnom karijerom.
Ravnatelj je iznova upozoravao na one koji su propuštali ispunjavati katoličke obaveze. Kad je došlo vrijeme za prvu misu u godini, krio sam se dok nije završila. Zatim sam učitelju (koji je bio svećenik) dao primjerak brošure Škola i Jehovini svjedoci i rekao mu da kao Jehovin svjedok ne mogu prisustvovati misi. Rekao je: ‘Počni tražiti drugu školu.’ Znao sam da bi to značilo da će me otac, ukoliko budem izbačen iz škole, istjerati iz kuće. Unatoč tome, molio sam se Jehovi i nastavio davati temeljito svjedočanstvo svojim školskim drugovima.
Došli su praznici. Kad sam se nakon praznika ponovno vratio u školu, opet je bilo vrijeme za misu. Rektor i drugi svećenici stajali su ispred kapele, spremni da saslušaju ispovijedi. Skoro me svladao strah. Ušao sam i sjeo, ali me mučila savjest. Kad se započelo s pjevanjem, mislio sam: ‘Što radim ovdje? Jehova je moj Bog. Ne mogu biti strašljivac i iznevjeriti ga. Ne mogu ga razočarati. Neće me ostaviti.’ Molio sam se za hrabrost. Zatim sam izašao iz kapele i stao u red za ispovijedanje. Kad sam došao do ravnatelja, rekao sam mu: ‘Učitelju, nisam došao na ispovijed.’ On je odgovorio: ‘To sam si i mislio.’ Rekao sam mu kako sam spreman snositi posljedice ali da mi moja savjest ne dozvoljava sudjelovati na misi. Nisam se mogao protiviti stvarima koje sam naučio iz Biblije.
Zagledao se u mene, nasmijao se i rekao: ‘Divim ti se. Svi ste vi Svjedoci vrijedni divljenja. Za vas je na prvom mjestu Bog i spremni ste slušati njegove zakone bez obzira što se dogodilo. Nastavi tako. To što radiš je dobro. Da su barem svi katolici poput vas, koji ispoljavate takvu revnost, takvu ljubav za Boga. Od sada si oslobođen učešća u našim vjerskim obredima.’ Kako li sam samo bio radostan! Jehova je blagoslovio moju odlučnost da poslušam svoju biblijski školovanu savjest.
Sljedećeg dana je ravnatelj rekao učenicima: ‘Druge religije su ispred nas. Zašto nismo poput njih, revni, s dubokom ljubavlju prema Bogu i željom da prvenstveno služimo njemu? To je nešto što bi trebalo biti u našim srcima.’
Rektor je konačno premješten u Rim, a novi je rektor jednostavno ignorirao to što nisam sudjelovao. Moj je otac iselio iz kuće, ostavivši me slobodnim da nakon što diplomiram postignem svoj cilj punovremene službe.”
Jehova je blagoslovio ovu mladu osobu koja je slijedila svoju biblijski školovanu savjest. On će slično tome blagosloviti sve one koji nastoje izvršavati njegovu volju (Priče Salamunove 3:5, 6).