Pitanja čitalaca

Bog je upozorio Kaina da ‘grijeh čuči na ulazu i za njim žudi’, što, čini se, ukazuje na divlju životinju i njen plijen (1. Mojsijeva 4:7, NW). Zašto se koristio takav način izražavanja, kad su prije potopa životinje jele samo bilje?

U knjigama koje je napisao Mojsije nalazimo nekoliko redaka koji odražavaju činjenice ili razvoje događaja u povijesti koji mogu izgledati kao da nisu u skladu sa svojim povijesnim okvirom.

Naprimjer, izvještaj iz 1. Mojsijeve 2:10-14 daje geografske podatke o Edenskom vrtu. Mojsije je napisao da jedna rijeka “teče k Asirskoj”. Ali Asirija je dobila ime od Asura, Semovog sina rođenog nakon potopa (1. Mojsijeva 10:8-11, 22; Ezehijel 27:23; Mihej 5:6). Očito je u ovom točnom, nadahnutom izvještaju Mojsije jednostavno koristio izraz ‘Asirska’ da ukaže na područje koje je bilo poznato njegovim čitaocima.

Razmotri drugi primjer iz prvih poglavlja 1. Mojsijeve. Nakon što su Adam i Eva sagriješili i istjerani iz vrta, Jehova je spriječio njihov povratak. Kako? U 1. Mojsijevoj 3:24 se kaže: “I izagnav čovjeka postavi pred vrtom Edenskim herubima s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.” Zapazi ‘plameni mač’. Da li je Bog izmislio mačeve?

Ne trebamo izvesti zaključak da je naš ljubazni Stvoritelj bio prvi koji je napravio ono što mi znamo kao mač. Adam i Eva su, vraćajući se, vidjeli ispred anđela nešto što je plamtjelo. Što je to točno bilo? U vrijeme kad je Mojsije pisao knjigu Postanka mačevi su bili dobro poznati i korišteni u ratovanju (1. Mojsijeva 31:26; 34:26; 48:22; 2. Mojsijeva 5:21; 17:13). Tako su Mojsijeve riječi ‘plameni mač’ omogućile njegovim čitaocima da si do određene mjere predoče što se nalazilo na ulazu u Eden. Informacija poznata u Mojsijevim danima doprinijela je razumijevanju takvih stvari. A jezik koji je koristio Mojsije sigurno je bio točan, jer je Jehova to uključio u Bibliju (2. Timoteju 3:16).

No, što je s 1. Mojsijevom 4:7? Tamo je Bog upozorio Kaina: “Ako se obratiš da činiš dobro, neće li tad biti ushićenje? Ali, ako se ne obratiš da činiš dobro, grijeh čuči na ulazu i za tobom žudi; a hoćeš li ga ti nadvladati?” (NW). Kao što je spomenuto, čini se da se ovim načinom izražavanja pružila predodžba gladne divlje životinje koja čuči da bi napala i proždrla plijen.

Međutim, navodi u Bibliji ukazuju na to da su Adam i Eva bili u miru sa svim životinjama. Neke su životinje možda bile sasvim mirne u blizini ljudi, imajući čak koristi od toga što su živjele u blizini čovjeka. Drugo su bile divlje životinje, životinje koje su prirodno tražile prebivalište daleko od ljudi (1. Mojsijeva 1:25, 30; 2:19). Ipak, Biblija ne ukazuje da je bilo koja životinja napadala druge životinje ili ljude. Prvobitno je Bog posebno odredio bilje za hranu i za životinje i za ljude (1. Mojsijeva 1:29, 30; 7:14-16). To se nije promijenilo sve do nakon potopa, kako se ukazuje u 1. Mojsijevoj 9:2-5.

Što onda reći o Božjem upozorenju upućenom Kainu, o kojem čitamo u 1. Mojsijevoj 4:7? Bez sumnje bi se predodžba divlje životinje koja čuči i koja je spremna skočiti na plijen lako razumjela u Mojsijevim danima, a i mi je također razumijemo. Tako je Mojsije možda ponovno koristio taj način izražavanja prilagođen čitaocima koji su svijet poznavali onakvim kakav je bio poslije potopa. A ako Kain nikada i nije vidio takvu životinju, mogao je shvatiti smisao upozorenja u kojem se njegova grešna želja uspoređuje s gladnom, proždrljivom životinjom.

Glavni aspekti koji bi trebali imati veći utjecaj na nas jesu ovi: Božja dobrohotnost utoliko što je upozorio Kaina, vrijednost poniznog prihvaćanja savjeta, kako lako ljubomora može nekoga pokvariti i kako bismo ozbiljno trebali uzeti druga božanska upozorenja koja je Bog dao za nas u Pismima (2. Mojsijeva 18:20; Propovjednik 12:12; Ezehijel 3:17-21; 1. Korinćanima 10:11; Jevrejima 12:11; Jakov 1:14, 15; Juda 7, 11).