Božje ime

“Ako Jehova ne gradi kuću, uzaludan je trud graditelja.” Tako glasi latinski natpis. Riječi se temelje na Psalmu 127:1 iz Biblije i sadrže duboku istinu: Svako nastojanje koje nema Jehovin blagoslov bit će napokon uzaludno.

Ovaj natpis, koji datira iz 1780, nalazi se na zgradi u Colombu (Šri Lanka) i značajan je jer sadrži Božje ime Jehova (vidi fotografiju). U ranijim se stoljećima to ime široko upotrebljavalo. Često se upisivalo na javne zgrade, crkve i čak na kovani novac. Misionari su upotrebljavali Božje ime kad su nosili Bibliju u udaljene zemlje, što nesumnjivo razjašnjava ovaj natpis na Šri Lanki.

Kako li je to samo drugačije danas! Malo onih koji se izjašnjavaju kao kršćani mare za Božje ime. Neki izučavatelji kritiziraju Jehovine svjedoke zato što ga naglašavaju. Zašto? Zato što se, kako neki kažu, ne zna kako se točno izgovaralo na hebrejskom. No, koliko njih zna kako se na hebrejskom prvobitno izgovaralo Isusovo ime? Ipak, njegovo se ime posvuda koristi i poštuje.

Za Isusa je Božje ime bilo od presudne važnosti. Učio nas je moliti: “Da se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). I neposredno prije svoje smrti rekao je Bogu: “Javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta” (Ivan 17:6). Pravi kršćani su sljedbenici Isusovih stopa. Ne trebaju li i oni ‘javljati Božje ime’? Jehovini svjedoci to čine i Jehova bogato blagoslivlja njihovu “kuću”. Na njima se obistinjuje psalam: “Sretan je narod čiji je Bog Jehova!” (Psalam 144:15, NW).