Jesu li rani kršćani upotrebljavali Božje ime?
BOŽJE ime pojavljuje se tisuće puta u Hebrejskim pismima, gdje je prikazano sa četiri suglasnika יהוה (YHWH, Tetragramaton). Arheološka otkrića navode na zaključak kako je to ime u vrijeme prije izraelskog izgnanstva, prije 607. pr. n. e., bilo uobičajeno, a ono se često pojavljuje i u biblijskim knjigama Ezdri, Nehemiji, Danijelu i Malahiji, koje su napisane nakon izgnanstva. Međutim, kako se približavalo vrijeme Mesijinog dolaska, Židovi su se praznovjerno ustezali upotrebljavati to ime.
Jesu li Isusovi učenici upotrebljavali Božje ime (koje se hrvatski obično prevodi “Jehova”, ili “Jahve”)? Dokazi pokazuju da jesu. Isus je svoje sljedbenike učio moliti se Bogu: “Da se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). A pred kraj svoje zemaljske službe molio se i sam svom nebeskom Ocu: “Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta” (Ivan 17:6). Osim toga, rani prijepisi Septuaginte, grčkog prijevoda Hebrejskih pisama kojima su se služili Isusovi učenici, sadržavali su Božje ime u obliku hebrejskog Tetragramatona.
A što je s evanđeljima i ostalim dijelom Kršćanskih grčkih pisama (“Novim zavjetom”)? Budući da se Božje ime nalazilo u Septuaginti, zaključuje se da se nalazilo i u najranijim prijepisima Kršćanskih grčkih pisama — barem na onim mjestima gdje se citira iz Septuaginte. Prema tome, ime Jehova pojavljuje se više od 200 puta u New World Translation of the Christian Greek Scriptures (Novi svijet prijevodu Kršćanskih grčkih pisama). Neki su prigovarali da je to bez osnove. Međutim, izgleda da prijevod New World Translation dobiva podršku iz izvora iz kojeg se to ne bi očekivalo: iz Babilonskog talmuda.
Prvi dio tog židovskog religioznog djela ima naslov Shabbath (Sabat) i sadrži mnoštvo pravila koja određuju ponašanje na sabat. U jednom odlomku nalazi se rasprava o tome da li je umjesno na sabat sačuvati biblijske manuskripte od vatre, a zatim slijedi odlomak: “U tekstu je navedeno: Bjeline [gilyohním] i knjige Minima, ne trebamo ih sačuvati od vatre. Rabi Jose je rekao: Radnim danima mora se izrezati Božansko Ime koje se u njima nalazi, odresci se moraju sakriti a ostatak spaliti. Rabi Tarfon je rekao: Neka bi na mene došla kletva za spaljivanje vlastitog sina kad ih ne bih spalio zajedno s njihovim Božanskim Imenom kad mi dođu u ruke” (preveo dr. H. Freedman).
Tko su bili miními? Ta riječ znači “sektaši” i mogla bi se odnositi na saduceje ili Samarićane. No, u ovom se odlomku, prema dr. Freedmanu, najvjerojatnije odnosi na židovske kršćane. A što su gilyohním, prema dr. Freedmanu prevedeni “bjeline”? Postoje dva moguća značenja. Mogle su to biti prazne margine na svitku ili čak prazni svici. Ili bi — primjenjujući riječ u ironičnom smislu — to mogli biti spisi miníma, kao da bi se željelo reći kako su ti spisi isto tako beskorisni kao prazni svici. U rječnicima se pod ovim drugim značenjem navode “Evanđelja”. U skladu s time, rečenica koja se u Talmudu nalazi prije gore citiranog odlomka, glasi: “Knjige Minima su poput bjelina [gilyohním].”
U skladu s time, u knjizi Who Was a Jew? od Lawrencea H. Schiffmana, gore citirani odlomak iz Talmuda preveden je na sljedeći način: “(Na Sabat) ne čuvamo evanđelja i knjige minima (‘heretika’) od vatre. Umjesto toga, oni izgore na licu mjesta, zajedno s Tetragramatonima. Rabi Yose Ha-Gelili kaže: U tjednu se treba izrezati Tetragramatone i odreske sakriti a ostatak spaliti. Rabi Tarfon je rekao: Neka bi na mene došla kletva za spaljivanje vlastitih sinova! Kad bi (te knjige) došle u moje ruke, spalio bih ih zajedno s njihovim Tetragramatonima.” Dr. Schiffman obrazlaže dalje da su ovdje spomenuti miními židovski kršćani.
Govori li taj dio Talmuda zaista o ranim židovskim kršćanima? Ako je tako, tada je to snažan dokaz da su kršćani u svoja evanđelja i spise uključili Božje ime, Tetragramaton. I vrlo je vjerojatno da se Talmud na ovom mjestu odnosi na židovske kršćane. Skolastika podupire takvo gledište, a kontekst Talmuda to također potvrđuje. Odlomak iza gore navedenog citata iz dijela Shabbath odnosi se na priču u kojoj se spominje Gamalijel i jedan kršćanski sudac i koja aludira na dijelove iz Propovijedi na gori.
Tek kasnije, kad je otpadničko kršćanstvo odstupilo od Isusovih jednostavnih nauka, prestali su oni koji su se izjašnjavali kao kršćani upotrebljavati Božje ime, te je čak odstranjeno iz prijepisa Septuaginte i iz evanđelja i drugih biblijskih knjiga.
[Slika na stranici 31]
U Isusovo se vrijeme Božje ime nalazilo u “Septuaginti”
[Zahvala]
Israel Antiquities Authority