Pitanja čitalaca

Apostol Pavao pisao je u Rimljanima 9:3: “Želio bih ja sâm biti proklet i rastavljen od Krista za svoju braću, za svoju rodbinu po tijelu” (“Ru”). Je li Pavao mislio da bi žrtvovao svoj život kako bi spasio druge Židove?

Isus je ostavio nenatkriljiv primjer ljubavi. Bio je spreman predati svoju dušu, odnosno život, za grešno čovječanstvo. Tijekom svoje javne službe potrošio se za svoje zemljake — Židove — kako bi što više njih bilo među onima koji će se okoristiti njegovom otkupnom žrtvom (Marko 6:30-34). Njihova ravnodušnost i protivljenje poruci spasenja nisu nikad prigušili Isusovu brigu punu ljubavi za židovski narod (Matej 23:37). A on nam je ostavio ‘primjer da idemo njegovim stopama’ (1. Petrova 2:21, St).

Je li nesavršenim ljudima moguće slijediti Isusov primjer ljubavi? Jest, i kao primjer toga može nam poslužiti apostol Pavao. Bio je tako zabrinut za druge Židove da je iz ljubavi prema njima rekao kako bi sam želio biti “proklet i rastavljen od Krista” u njihovu korist.

Pavao se poslužio vrstom hiperbole, odnosno preuveličavanjem, kako bi istaknuo svoju misao. Isus je upotrijebio slično preuveličavanje u Mateju 5:18, kad je rekao: “Dok ne prođe nebo i zemlja, ne će nestati ni jedne jote ili jedne točke iz zakona, dok se sve ne zbude” (Zagoda). Isus je znao da nebo i Zemlja neće proći. Isto tako, ni Pavao neće biti proklet, niti će svi Židovi prihvatiti kršćanstvo. No, Pavao je želio istaknuti da bi učinio gotovo sve kako bi pomogao Židovima da se okoriste Božjim sredstvom spasenja preko Isusa Krista. Nije čudo da je apostol mogao hrabriti sukršćane: “Postanite moji oponašatelji, kao što sam ja Kristov”! (1. Korinćanima 11:1, NW).

Danas kršćani trebaju pokazati jednaku brigu za nevjernike kakvu su pokazali Isus i Pavao. Nikad ne bismo smjeli dozvoliti da pomanjkanje zanimanja ili izravno protivljenje ljudi na području gdje propovijedamo priguše našu ljubav prema bližnjima i našu revnost da im pomažemo upoznati put spasenja (Matej 22:39).