“Vjerni svjedok na nebu”

JOŠ davno prije nego što je prvi čovjek hodao po Zemlji, na noćnom je nebu sjajio Mjesec. Jedno su ga vrijeme mnogi obožavali kao božicu. Grčki je pisac Plutarh tvrdio da je Mjesec krajnje odredište čistih duša nakon smrti. U baltičkoj je mitologiji Mjesec bio muškarac, muž Sunca. Imali su bračnu prepirku i Mjesec je pobjegao od svoje žene, rijetko se pojavljujući s njom na nebesima!

Danas mladi — a i ne tako mladi — zaljubljeni parovi gledaju u Mjesec i razmišljaju o romantičnim stvarima. Znanstvenici su u 1960-im utrošili ogromne svote novaca kako bi poslali ljude na Mjesec i s njega donijeli nekoliko kilograma kamenja za istraživanje. S obzirom na Mjesec jedno je sigurno. Svaki će dan, točno po planu, izaći i zaći. U svojim je zadanim obilascima tako vjeran da njegove mijene i pomrčine možemo izračunati tisuće godina unazad.

Kad su Izraelci gledali u Mjesec, podsjetio ih je na nešto divno. Bog je obećao da kraljevska loza Kralja Davida neće proći. Rekao je: “Ostat će [Davidovo sjeme] dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu” (Psalam 89:36-38, St). To se obećanje ispunilo na Isusu, ‘sinu Davidovom’ (Luka 18:38). Isus je nakon svoje smrti uskrsnuo kao besmrtni duh i uzišao je na nebo (Djela apostolska 2:34-36). S vremenom je bio ustoličen kao Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva (Otkrivenje 12:10). To Kraljevstvo sada vlada i ‘stajat će do vijeka’ (Danijel 2:44). Na taj će način Isus, besmrtni predstavnik Davidove kraljevske loze, ostati dokle god postoji Mjesec, “vjerni svjedok na nebu”.

Dakle, svaki put kad vidiš Mjesec kako se sjaji na noćnom nebu, sjeti se Božjeg obećanja Davidu i zahvali mu se za to što Božje Kraljevstvo sada vlada i što će vladati zauvijek na Božju slavu i na vječni blagoslov vjernom čovječanstvu (Otkrivenje 11:15).

[Zahvala na stranici 32]

Frank Zullo