Pitanja čitalaca
Znači li Matej 28:17 da su neki apostoli i dalje sumnjali dugo nakon što im se pojavio uskrsnuli Isus?
Ne, ne moramo izvući taj zaključak iz Mateja 28:16, 17, gdje stoji: “Jedanaest učenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše.”
Isus je unaprijed pokušao pomoći svojim učenicima da shvate kako “mora ići u Jeruzalem, gdje će mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i književnika, da će biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan” (Matej 16:21, St). Usprkos tome, njegovo hapšenje i pogubljenje razočaralo je i zbunilo učenike. Izgleda da je njegovo uskrsnuće bilo iznenađenje. A kad se pojavio u ljudskom obliku, neki u početku ‘još nisu vjerovali od radosti’ (Luka 24:36-41). Ipak, njegova pojavljivanja nakon uskrsnuća pomogla su njegovim bliskim sljedbenicima da prihvate činjenicu o njegovu uskrsnuću; čak se i apostol Toma uvjerio da je Isus podignut (Ivan 20:24-29).
Nakon toga 11 vjernih apostola “otidoše u Galileju” (Matej 28:16; Ivan 21:1). Dok su bili tamo, Isus se “ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina” (1. Korinćanima 15:6, St). Matej 28:17 spominje u tom okviru radnje da su ‘jedni posumnjali’. Zato su oni koji su još sumnjali mogli biti među tih 500 sljedbenika.
Zapazimo koji je zanimljiv komentar u vezi s tim iznio C. T. Russell, prvi predsjednik Watch Tower Society:
“Ne možemo logički pretpostaviti da su oni koji su sumnjali bili neki od jedanaest apostola, jer su se oni u potpunosti zadovoljili, temeljito uvjerili i tako su se izrazili ranije. Mislimo da su oni koji su sumnjali bili od ‘pet stotina braće’ prisutnih na tom dogovorenom sastanku, koji nisu imali nikakvog prethodnog kontakta s njim od njegova uskrsnuća, a neki od njih, to možemo logički pretpostaviti, bili su dosta slabiji u vjeri od apostola i prisnih pratilaca s kojima je Isus već razgovarao nakon svog uskrsnuća. Izjava da su ‘neki posumnjali’ dokaz je iskrenosti zapisa Evanđeliste. To nam također pokazuje da Gospodinovi sljedbenici nisu bili previše lakovjerni, već da su umjesto toga bili spremni pažljivo ispitati i procijeniti iznesene dokaze, a kasnija revnost, odlučnost i samopožrtvovan duh onih koji su vjerovali pružaju nam obilne dokaze iskrenosti njihovih uvjerenja s obzirom na uskrsnuće našeg Gospodina, za koje su, kao i mi, uvidjeli da je sami kamen temeljac naše vjere u njega. Ako Krist nije bio podignut, naša je vjera uzaludna a mi smo još uvijek u svojim grijesima (1. Kor. 15:17)” (Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence, 1. svibnja 1901, stranica 152).
Usput možemo zapaziti da nam način na koji Matej spominje tu misao pruža dokaz pouzdanosti i poštenja Biblije. Kad netko izmišlja neki izvještaj, pobrinut će se da pruži detalje koji će doprinijeti tome da njegova izmišljena priča izgleda vjerodostojno; vjerojatno bi smatrao da će izostavljeni detalji ili naizgledne praznine baciti sumnju na njegovu izmišljotinu. Što reći o Mateju?
On se nije osjećao obaveznim pružiti detaljno objašnjenje o svojoj napomeni da “jedni posumnjaše”. Izvještaji Marka, Luke i Ivana ne kažu ništa o tome, tako da samo Matejeva napomena može izgledati kao da obuhvaća 11 apostola, kojima je i on pripadao. Međutim, Matej je pružio kratak komentar bez davanja bilo kakvog razjašnjenja. Oko 14 godina kasnije, apostol Pavao je napisao knjigu Prva Korinćanima. U svjetlu detalja kojeg je pružio u 1. Korinćanima 15:6, vjerojatno ćemo doći do zaključka da oni koji su sumnjali nisu bili apostoli već učenici iz Galileje kojima se Isus još nije bio pojavio. Zato Matejev komentar da “jedni posumnjaše” zvuči istinito; on zaista stvara dojam da se radi o poštenom piscu koji iznosi pouzdan izvještaj bez pokušaja da objasni svaki i najmanji detalj.