Korak na putu natrag

‘GOVORIO im je u usporedbama.’ Biblija tako uvodi Isusove tri znamenite usporedbe o milosrđu — o izgubljenoj ovci, o izgubljenoj drahmi i o rasipnom sinu (Luka 15:3-32, St).

Dva članka u Kuli stražari od 15. travnja 1991. objašnjavala su te usporedbe i pomogla mnogim čitaocima uvidjeti kako se danas može proširiti milosrđe. Prvenstveno je bila usmjerena pažnja na duhovne pastire koji preuzimaju inicijativu kako bi uspostavili vezu s osobama koje su isključene, ali koje bi se mogle odazvati na dobrohotne posjete. Kako su djelovali ti članci i novi način postupanja?

Kratko vrijeme nakon što je časopis izišao, pisao je jedan čovjek iz države Washington, SAD: “Dokaz Jehovine obilne ljubazne dobrohotnosti stigao je danas s mojom poštom. Sjedim ovdje sa suzama u očima i osjećam radost u srcu zbog priprema i novog načina postupanja koje pruža Najviši. Samo Bog koji je zaista pravedan može pružiti pomoć onim ovcama sličnim osobama koje su se izgubile. (...) Da, ja sam isključen, no na putu sam da budem ponovno primljen.” U listopadu je bio ponovno primljen.

No, što se može reći o posjetima koje vrše dvojica skupštinskih starješina? Jedna kršćanska supruga je pisala: “Riječima se ne može izraziti ono što osjećam. Moj suprug je pred oko 13 godina bio isključen. Starješine su ga posjetili, kako se to preporučuje u člancima. Sinoć je nakon mnogo godina prvi put pošao na sastanak. Sada nastoji preokrenuti svoj način života i vratiti se.”

Dok putujući nadglednici posjećuju skupštinu za skupštinom, oni vide i rezultate. Jedan pokrajinski nadglednik je nedavno pisao:

“Kad je bila objavljena Kula stražara od 15. travnja 1991, mnogi su se pitali kakav će biti odaziv na uspostavljanje veza od strane starješina. Odgovor je postao sasvim očit.

U našoj se pokrajini u zadnje četiri skupštine koje sam posjetio vratilo devet osoba u Kraljevske dvorane. Iako je samo jedna bila ponovno primljena, ostalih osam lijepo napreduju. Starješine i skupštine su uzbuđeni što mogu vidjeti plodove svog rada i mudrost primjenjivanja teokratskih uputa.

Radujemo se toj divnoj, milosrdnoj pripremi. Kao što je jedna sestra koja je ponovno primljena primijetila: ‘Nisam imala hrabrosti sama se vratiti, budući da sam se osjećala osuđenom pred Jehovom. No, kad su me starješine posjetili, bilo je to ohrabrenje koje sam trebala da bih se vratila.’ Njeno oduševljenje je vrlo ohrabrilo skupštinu.”

Čak i ako se mnogi koji su bili posjećeni ne odazovu, sigurno je tom milosrdnom inicijativom bilo postignuto mnogo dobra. Tako će, počevši sa rujnom, starješine u svakoj skupštini ponovno pregledati imena onih koji su isključeni na njihovom području i učinit će pripreme da posjete sve za koje misle da bi se mogli odazvati na pruženo milosrđe.