Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Jehova nagrađuje vjerne mlade
VJERNI mladi veoma su dragocjeni u Jehovinim očima. Sljedeće iskustvo vjernog mladića trebalo bi ohrabriti druge mlade da sačuvaju svoju besprijekornost dok služe Jehovi.
U Argentini su 11-godišnji dječak i njegov mlađi brat sa svojom bakom proučavali knjigu Istina koja vodi do vječnog života. Odmah nakon toga, roditelji tih dječaka pokazali su protivljenje i zabranili su im ići na sastanke u Kraljevsku dvoranu. Da bi prisustvovali sastancima, dječaci su neko vrijeme bježali kroz prozor kupaonice, skočivši na unutarnje dvorište i onda otišli preko zida na susjedovo unutarnje dvorište i u Kraljevsku dvoranu. Onda je netko rekao njihovoj majci da posjećuju sastanke Jehovinih svjedoka. Majka je zaprijetila da će ih tući i mlađi dječak se uplašio, te je prestao proučavati. Ali stariji je ustrajao. Tijekom pet godina uspio je prisustvovati sastancima bez znanja roditelja.
Kad je imao 16 godina, želio je pohađati tečaj na srednjoj školi koji nije bio organiziran u njegovom gradu. Ako bi bio daleko od kuće imao bi više slobode slijediti istinu. Roditelji su se složili da ga puste i tri mjeseca sve je išlo dobro. Tada je upravitelj škole obavijestio roditelje da njihov sin neće pozdraviti zastavu ili pjevati nacionalnu himnu. Pred prisutnima: upraviteljem, svojim roditeljima, tajnikom, pravnikom i desetoricom profesora, mladić je mogao dati odlično svjedočanstvo zbog čega mu savjest nije dopustila da to učini (2. Mojsijeva 20:4, 5). Roditelji su bili bijesni. Majka je nabavila pištolj, namjeravajući pucati na baku, koju je smatrala odgovornom, ali nikad je nije mogla pronaći nasamo.
Kasnije, na savjet kućnog prijatelja i uz odobrenje upravitelja škole, roditelji su odlučili smjestiti mladića na kliniku za mentalne bolesti, misleći da bi psihijatrijsko liječenje utjecalo na to da napusti svoju vjeru. Osoblje klinike odvezlo je dječaka u automobilu 100 kilometara daleko i dali su mu injekciju sa ogromnim dozama inzulina i drugim drogama dok nije izgubio svijest. Nakon buđenja, bio je potpuno ošamućen, nije znao nikoga i pretrpio je djelomičnu amneziju. Nakon mnogih pažljivih pretraga liječnici nisu mogli kod njega pronaći nikakav mentalni poremećaj. Ali klinika je nastavila sa liječenjem. Dok je bio pri svijesti, mladić je neprestano molio Jehovu da ga ne ostavi i usrdno je molio za snagu da ustraje. Jehova ga je štitio i konačno je bio otpušten sa klinike.
Jednom prilikom upravitelj škole je pitao mladića je li spreman javno se odreći svog uvjerenja. Kad je rekao da nije, upravitelj škole je rekao roditeljima da ga vrate natrag na kliniku jer je luđi nego prije. Roditelji su ga odveli u pansion i rekli vlasnici da se pobrine da ne ide na sastanke Jehovinih svjedoka. Nakon što su roditelji otišli, kakvo iznenađenje je mladić doživio! Vlasnici pansiona bili su Jehovini svjedoci! Konačno, roditelji su ga povukli sa psihijatrijskog liječenja, uvjereni da im liječnici nisu govorili istinu. U međuvremenu je vrhovni sud Argentine odlučio da djeca Jehovinih svjedoka ne mogu biti silom izbačena iz škole zato što ne pozdravljaju zastavu.
Jesu li te kušnje koristile ovom vjernom mladiću? Da. On navodi: “Mogao sam dati opširno svjedočanstvo liječnicima, profesorima, školskim drugovima, roditeljima i rođacima, zapravo cijelom gradu. Moji roditelji su se prilično smekšali i imaju bolje mišljenje o Jehovinim svjedocima. Sada, kad se osvrnem na svoje djetinstvo, vidim kako je divan i brižljiv naš Bog u skrbi za onoga koji mu ostaje lojalan. To je upravo ono što je psalmist rekao u Psalmu 27:10: ‘Ako me i otac i majka ostave, Jehova će me primiti’ ” (NW).
Ovaj mladić sada ima 23 godine, oženjen je i veoma aktivan u Jehovinoj službi. Doista je bezgranična Jehovina snaga koja podupire (Psalam 55:22).