Pitanja čitalaca

◼ Što bi trebala učiniti kršćanska obitelj ako njihovo dijete mora pohađati školu u kojoj je vjerska pouka obavezna?

Kršćanski roditelji ne žele da njihova djeca budu poučavana krivoj religiji. Ali mogu nastati okolnosti kad djeca ne mogu odbiti biti prisutna u razredu gdje se poučava religija, iako ne bi sudjelovala u svečanostima ili postupcima krive religije.

Božji prijatelj Abraham ostavio je divan primjer kako religiozno poučavati djecu. On je odgojio svoje potomstvo u Kanaanu, gdje je bilo okruženo religioznom zabludom i odvratnim ‘svetim’ običajima. (Usporedi 2. Mojsijeva 34:11-15; 3. Mojsijeva 18:21-30; 5. Mojsijeva 7:1-5, 25, 26; 18:9-14.) Ipak, Abraham je bio izvor religioznog poučavanja za svoju obitelj. Bog je bio uvjeren da će on ‘poučiti svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno’ (Postanak 18:19, St).

Kao mladić, i Isus je izvukao korist iz obiteljske i skupštinske pouke u pravom obožavanju. Tako je “napredovao u mudrosti, tjelesnom rastu i u naklonosti u Boga i ljudi” (Luka 2:52, NW).

U većini dijelova Zemlje, mladi kršćani primaju svjetovno obrazovanje u državnim školama. Sve što uče nije u potpunom skladu sa biblijskom istinom i utvrđenom činjenicom. Primjerice, mnoge generacije mladih kršćana prisustvovale su satovima prirodnih znanosti ili biologije kao dijelu redovitog nastavnog plana. Većina njih je na taj način bila izložena općeprihvaćenim teorijama evolucije i povezanim gledištima o “prirodnom” porijeklu života na Zemlji.

Međutim, ovim izlaganjem ti mladi kršćani ne postaju sljedbenici bezbožne evolucije. Zašto? Jer su kod kuće i na kršćanskim sastancima prethodno primili točne informacije temeljene na Božjoj nadahnutoj Riječi, koja im pomaže uvježbati “moć zapažanja za razlikovanje ispravnog i pogrešnog” (Hebrejima 5:14, NW). Mnogi roditelji su proučavali sa svojom djecom uravnoteženo izvještavanje o evoluciji u knjizi koja učvršćuje vjeru, Život — Kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? a Tako opremljeni, ovi učenici nisu prihvatili kao vjerodostojno razredno poučavanje o evoluciji. Ipak, oni su bili u stanju pokazati u svojim razrednim odgovorima i u testovima da su bili pažljivi i tako su mogli naučiti iznesene detalje. Neki su čak imali povoljnu priliku pružiti i druga moguća objašnjenja u skladu sa činjenicama koje je u Bibliji iznio Stvoritelj čovjeka (1. Petrova 3:15).

Ipak, što je sa vremenom određenim za poučavanje o religiji koja prevladava u tom mjestu ili čak o religiji općenito?

Vjerojatno da takva pouka neće biti predstavljena neutralno, samo kao informacija. Nastavnik može čak prakticirati tu religiju i tako pokušati utjecati na misli i srca učenika. Zbog toga Jehovini svjedoci više vole da se njihova djeca oslobode vjerske pouke. Na taj način se njihovoj djeci može pružiti prilika da korisnije koriste školsko vrijeme utvrđujući zadatke iz drugih predmeta ili proučavajući u školskoj biblioteci.

Na nekim mjestima, međutim, takvi zahtjevi se odbijaju, škole ili vlast mogu čak zahtijevati da sva djeca pohađaju i završe kurs iz religije da bi završili školu. Svaka obitelj mora osobno odlučiti što će učiniti u tom slučaju.

Neki Božji sluge u prošlosti su nenamjerno bili u situacijama kad su morali podnijeti izloženost religioznim poukama ili postupcima dok su ostali lojalni istinitom Bogu. Vjerojatno je tako bilo sa Mojsijem. On je bio odgojen kao unuk egipatskog faraona i “bijaše poučen u svoj mudrosti egipćanskoj” (Djela apostolska 7:20-22, St). To je vjerojatno u određenoj mjeri uključivalo vjerovanja i religiozne običaje uobičajene u Egiptu. Ali Mojsije je bio zaštićen nadmoćnijim poučavanjem koje je očito primio od svoje obitelji i možda od drugih Hebreja (2. Mojsijeva 2:6-15; Jevrejima 11:23-26).

Osvrnimo se i na primjer trojice mladih Hebreja, Davidovih drugova, koji su dobili naročitu pouku u Babilonu i postali vladini službenici (Danijel 1:6, 7). Oni nisu bili slobodni činiti ili odbiti sve što žele. Jednom prilikom je kralj Nabuhodonozor naredio da se okupe sa drugim službenicima kod zlatnog lika kojeg je postavio u polju Duri, gdje bi bili izvedeni postupci nacionalističke privrženosti. Kako su na to reagirala trojica Hebreja? Možemo biti sigurni da bi oni više voljeli da nisu tamo, ali to im nije bilo moguće.b Ipak oni su ostali vjerni svojim vjerovanjima i Svemogućem Bogu. Njihova boguodana savjest dopustila im je da budu prisutni, međutim odlučno su odbili sudjelovati ili se osobno uključiti u bilo koji postupak krive religije (Danijel 3:1-18).

Kad je obavezno da svi učenici prisustvuju religioznom satu ili eventualno da uče barem toliko da bi mogli proći uobičajeni ispit, djeca iz obitelji pravih kršćana mogla bi biti prisutna, kao što su ova trojica bila na Nabuhodonozorovu zapovijed. Ali mladi kršćani trebaju staviti Boga na prvo mjesto. Oni ne bi trebali osporiti svaku netočnu izjavu ili svaki nebiblijski običaj u kome sudjeluju drugi, kao što se ni trojica Hebreja nisu pokušala uplitati kad su se drugi poklonili zlatnom liku. Međutim, mladi kršćani ne bi trebali sudjelovati u činu obožavanja, zajedničkim molitvama, religioznim pjesmama i sličnim stvarima.

Ti mladi se trebaju naprezati u drugim prilikama primajući izgrađujuće znanje ‘iz svetih spisa, koji ih mogu umudriti za spasenje kroz vjeru u vezi s Kristom Isusom’ (2. Timoteju 3:15, NW). Kroz komunikaciju sa svojom djecom, roditelji trebaju neprestano provjeravati sadržaj razredne pouke. To će pomoći zrelim kršćanima da vide što treba biti ispravljeno ili razjašnjeno na temelju Biblije, tako da njihova djeca ne postanu zbunjena ili zavedena.

[Bilješke]