Značenje molitve

“Glavna riječ za molitvu na hebrejskom jeziku dolazi od korijena “suditi”, a uobičajeni povratni oblik znači doslovno ‘prosuditi sam sebe’.” Tako izjavljuje The Authorised Daily Prayer Book. To uključuje značenje da je jedna namjera molitve da treba pomoći osobi uvidjeti da li je dorasla Božjim pravednim mjerilima i zahtjevima.

Iz tog razloga nam se kroz cijelu Bibliju govori da, ukoliko netko ne čini Božju volju, njegove molitve neće biti povoljno saslušane. “Jehova je daleko od zlih, ali molitvu pravednog čuje” (Poslovice 15:29, NW; 1. Ivanova 5:14).

Samoispitivanje pred Jehovom Bogom sigurno treba učiniti onoga koji se moli poniznim i skrušenim. Time Isusova usporedba o hvalisavom farizeju i skrušenom cariniku koji su došli u hram da se mole dobiva još više na snazi (Luka 18:9-14).

Dakle, bilo da je molitva Jehovi zahvala, hvala ili molba, molitva je uvijek prilika za samoispitivanje. Na taj način molitva nas približava Jehovi i jača naš odnos s njim.