Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Jehova pruža pomoć
NEDAVNO su Jehovini svjedoci u Južnoj Africi primili vijest o gotovo beznadnom stanju svoje duhovne braće u obližnjoj zemlji, gdje je njihovo djelo propovijedanja bilo zabranjeno. Rečeno im je da se zbog velike suše njihova braća održavaju na životu jedući određeno korijenje. Također im je nedostajala primjerena odjeća, zbog koje su neki Svjedoci nerado išli u službu propovijedanja.
Braća u Južnoj Africi odmah su reagirala. Skupštinama na području Johannesburga upućen je poziv u vezi potrebe za odjećom. Za nekoliko dana bilo je poklonjeno tri tone odjeće. Dobrovoljni radnici su zatim razvrstali tu odjeću. Učinjene su pripreme da se pošalju 3 tone graha, 1 tona ulja, 1 tona sapuna i 17 tona kukuruznog brašna. Kad su u kompaniji koja je isporučila kukuruzno brašno čuli za loše stanje Svjedoka u sušom pogođenoj zemlji, priložili su još jednu tonu te toliko potrebne hrane.
U ponedjeljak, 16. travnja 1990, kamion sa 25 tona tereta zaliha za pomoć krenuo je iz Južne Afrike na svoj 5 500 kilometara dugi put. Međutim, sada je trebalo dobiti dozvolu od vlasti da pomoć prođe kroz njihovu ratom pogođenu zemlju.
Vlasti u konzulatu su rekle da vrlo dobro znaju Jehovine svjedoke, iako oni nisu priznati u njihovoj zemlji, i da neće imati ništa protiv da se našoj braći pošalje pribavljena pomoć. Dobivena je dozvola. Bile su izdane potrebne isprave, i u petak, 20. travnja, Svjedoci su bez poteškoća prešli granicu. Ipak, naišli su na više od 30 barikada na cesti, gdje je su često trebali pokazati svoje dokumente. Tek tada su shvatili koliko su bili potrebni ti dokumenti.
Nakon što su prešli oko 140 kilometara u unutrašnjost zemlje, njihovo daljnje napredovanje bilo je zaustavljeno nabujalom velikom rijekom. Prvobitni most bio je uništen, a privremena konstrukcija na njegovom mjestu bila je neprikladna da preko nje pređe veliki kamion. Međutim, otkrili su da manje vozilo, koje je bilo u pratnji konvoja, može sigurno prijeći most nad izlivenom rijekom. Odlučeno je da se podijele u dvije grupe. Za jednu grupu je postavljen logor uz nabujalu rijeku, dok je druga grupa nastavila put kako bi se sastala sa braćom oko 260 kilometara sjevernije. Kako su samo bili sretni što su konačno mogli uspostaviti vezu sa braćom! Nisu mogli prestati smijati se, grliti se i pozdravljati. Ubrzo su dva mjesna kamiona bila na putu kako bi se sastali sa drugom grupom braće koja su čekala kod rijeke. Tu je pribavljena pomoć bila prebačena iz velikog kamiona u dva manja.
Primljeni izvještaji pokazuju veliku zahvalnost Jehovi za pripreme materijalne pomoći. Ipak, unatoč fizičkoj nevolji, vapaj braće za duhovnom hranom bio je još ozbiljniji. Jedna skupština je dobila samo jednu Kulu stražaru koju su morali kopirati za svaku obitelj. Zahvaljajući Jehovi, učinjene su daljnje pripreme da se osigura stalni doticaj duhovne hrane braći u toj zemlji.