Traganje za sigurnošću
SIGURNOST. Svjetski vođe pregovaraju o njoj. Religiozni vođe mole za nju. Ipak, običnom čovjeku na ulici sigurnost izgleda kao neostvaren san. Uzmimo, naprimjer, Rona, koji je išao na posao u najvećem južnoafričkom gradu, Johannesburgu.
“Oko mene je bilo pet ljudi, jedan s nožem na mojem grlu a drugi s nožem na mojim leđima. U sekundi su prošli kroz moje džepove. Osjećao sam se kao očerupana kokoš. Ljudi koji su prolazili jednostavno su me ignorirali.” Ron se nije opirao i prošao je neozlijeđen.
Za mnoge je šetnja ulicama svakog većeg grada prava mora. ‘Kako da ne budem pokraden/a?’, leži u pozadini njihovih misli. Žure se da završe svoju kupovinu kako bi se mogli vratiti u sigurnost doma. Međutim, koliko je dom siguran? “Vjerojatnost da ćete doživjeti da vam netko provali u svetost vašeg doma, kradući dio ili sve vaše vlasništvo i nestajući bez traga, dramatično se povećava svake godine”, tvrdi se u knjizi Total Home Security (Potpuna sigurnost doma).
Kao posljedica toga, kućevlasnici stavljaju obavijesti koje upozoravaju nezvane goste da su u dvorištu opasni psi ili da ih promatra naoružana patrola. U mnogim susjedstvima kućevlasnici udružuju snage u pokušajima da se bore protiv zločina. “Samo u Britaniji postoji više od 60 000 programa, uključujući 750 000 kućanstava”, stoji u časopisu Security Focus. “Uz porast zločina, stvar je prošlosti ne biti sa susjedima u prijateljskim odnosima”, rekao je jedan osiguravateljski posrednik u Africi.
Članovi programa susjedske straže staraju se za dobrobit jedan drugoga i svaku sumnjivu aktivnost prijavljuju policiji.a Međutim, jedna okružnica je objasnila članu grupe čija je kuća bila provaljena: “Nažalost, program nije garancija da nikada više nećete imati provalu. Nijedan program sigurnosti koji postoji ne može to tvrditi. (...) Još uvijek morate provjeravati da li su vam vrata zaključana, da li imate provalnički alarm i da li ste poduzeli razumne sigurnosne mjere predostrožnosti.”
Iako programi susjedske straže mogu imati određenog efekta, može se raspravljati da li su smanjili opću stopu zločina. “Tvrdnje o smanjivanjima zločina na malim područjima su jedini ‘uspjesi’ ako ima malo ili opće nema ‘premještanja’ tog zločina na susjedna područja”, objašnjavaju Shapland i Vagg u Policing by the Public. Tako je u nekim gradovima gdje su grupe susjedske straže izvijestile izvanredan uspjeh, u drugim područjima istog grada gdje je bilo teško organizirati takve programe zabilježen je jedinstven porast zločina.
“Postoje neka područja gdje susjedske straže nisu tako djelotvorne”, priznala je tajnica programa raširenog po cijeloj državi koji uključuje preko 20 000 članova. Ona je ukazala na veća mjesta “izvan gradova gdje susjedi ne mogu vidjeti jedan drugoga i gdje patroliranje ne djeluje”. Naprimjer, jedan se bračni par preselio iz jednog američkog grada na mjesto od 50 jutara blizu malog sela. U roku nekoliko godina, dva puta su provalili u njihovu kuću. Žena je izrazila mišljenje mnogih stanovnika sela: “Pokušavam biti normalna, ali se bojim (...) Nikad se ne osjećam sigurnom.” U zemljama koje muče politički sukobi, seosko stanovništvo se suočava sa dodatnim nasiljem i često ih se prisiljava da stanu na jednu ili drugu stranu.
Nije čudno da mnogi čeznu za ‘dobrim starim vremenima’. “Oko početka ovog stoljeća”, kaže knjiga The Growth of Crime (Porast zločina), “postojalo je (...) opće mišljenje da će [zločin] postati umjereniji u kakvoći”. Ali, što se desilo umjesto toga? Autori Sir Leon Radzinowicz i Joan King objašnjavaju: “Prvih dvadeset godina ovog stoljeća, čak i tokom prvog svjetskog rata, omjeri zločina ostali su prilično ravnomjerni, održavajući korak sa populacijom. Trajni trend postao je vidljiv u godinama depresije nakon rata. Tokom godina ekonomskih prevrata, nezaposlenosti i još jednog velikog rata, [zločin] je neumoljivo ubrzao korak (...) Jedna stvar koja vas bode u oči kad gledate zločin u svjetskim razmjerima je prodoran i uporan porast na svakom mjestu.”
Taj “porast bezakonja”, iako neočekivan za mnoge, bio je zapravo prorečen. Na veće nevolje koje su pogodile čovječanstvo nakon početka prvog svjetskog rata 1914. godine bilo je unaprijed ukazano u Bibliji. Isus je predskazao da se čovjekov zli sustav približava kraju: “Ustat će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva, i bit će nestašica hrane i potresa u jednom mjestu za drugim. I zbog porasta bezakonja ohladnjet će ljubav mnogih.” (Matej 24:3, 7, 12, NS; vidi i Luka 21:10, 11).
“Kada se ovo počne događati”, dodao je Isus, “uspravite se i podignite glavu, jer se približava vaše oslobođenje.” Dakle, imaš razlog za optimizam. Čovjekov zahtjev za sigurnošću širom Zemlje ubrzo će biti zadovoljen (Luka 21:28-32, NS).
[Bilješka]
a Kad se od kršćana zahtijeva da postanu članovi zaštitnih patrola, oni se žele voditi načelima iz Izaije 2:2-4 i Ivana 17:16. (Vidi Kulu stražaru br. 11/83, str. 25-27.)