Slaviti Boga

“Uspjesi jednog sportaša u natjecanju mogu pokazati koliko on ljubi Boga.” Stoji li ova tvrdnja, koja je potekla od Wes Neala, predsjednika IAP-a (Institut za sportsko usavršavanje), a objavljena je u časopisu Christianity Today? IAP, ustanova koju upotrebljavaju Evangelici kako bi “posvetili natjecateljski sport”, promiče predodžbu da bi se sportaši na igralištu trebali isto tako trošiti kao što je to radio Isus “da bi ostvario namjeru svoga Oca”. Ova argumentacija postala je popularno učenje “religije presvlačionice” evangelika, pisalo je u časopisu. U članku je bio naveden primjer jednog profesionalnog nogometaša koji je “crtao križeve na svoje tenisice i na poveze oko zapešća, koji su ga trebali podsjećati na to da igra u Kristovu slavu”.

Može li se reći da sudjelovanje u izrazito natjecateljskim ili nasilnim sportskim vrstama slavi Boga? Teško. U časopisu Psichology Today je pisalo: “Ako sportaš želi pobijediti, priroda natjecanja prolazno zahtijeva egoistično ponašanje.” No, Biblija poziva kršćane da “ne gledaju svaki za svoje, nego i za drugih” (Filipljanima 2:3, 4). Pravi kršćani slave Boga tako što vrše njegovu volju, a ne svoju vlastitu. (Usporedi Izaija 58:3, 14.)