Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Ustrajnost supruga ujedinila obitelj
ŠTO bi ti učinio ako bi ti tvoj bračni drug, nakon što si prihvatio istinu, ogorčeno pružao otpor, čineći sve što je u njegovoj moći da slomi tvoju besprijekornost? Da li bi te ojačale riječi apostola Pavla koji je prema 2. Timoteju 3:12 rekao: “A i svi koji pobožno hoće da žive u Kristu Isusu, bit će gonjeni.”? Da li bi ustrajao ili bi se predao? U Italiji je jedan kršćanin stajao pred takvim izazovom. On se nije predao, a Jehova ga je blagoslovio.
Taj je čovjek prije bio i strastveni komunist a i gorljivi katolik. Bio je uvjeren u to da su svi ljudi jednaki, vjerujući da oba pokreta zastupaju ovaj ideal. Međutim, kad je jedan njegov kolega s posla razgovarao s njim o Božjem Kraljevstvu, odmah je uvidio da samo kroz ovo Kraljevstvo može jednakost svih postati stvarnost. Istinu je shvatio isto tako ozbiljno kao ranije komunizam i katolicizam i krstio se 1972. Kako se ponašala njegova supruga? Poslušajmo njen izvještaj:
“Moj suprug je 1970. na svom radnom mjestu imao prvi doticaj s Jehovinim svjedocima. Dok je proučavao Bibliju, malo-pomalo postajalo mi je jasno da se pri tome radilo o jednoj drugačijoj religiji i da je bilo točaka s kojima se nisam slagala. Zajedno s drugim rođacima odmah sam počela na njega vršiti pritisak.”
Ona nastavlja: “Roditelji mog supruga pravili su mu neprilike, služeći se pri tome svim mogućim sredstvima da bi ga ponukali da odustane. Zadobivši veću spoznaju, moj suprug je uvidio potrebu da iz našeg stana odstrani idole. Prijetila sam da će se, ukoliko to učini, desiti nešto strašno. On je, usprkos tome, uništio jednu od religioznih slika, nakon čega sam mu iz sve snage uzvratila riječima i udarcima, a i rastrgala sam nekoliko njegovih časopisa. Čuvši moje vikanje, moj svekar i svekrva su dotrčali također navalivši na njega, ali on nije uzvratio udarcem.
Svađe su se nastavljale sve dok ga nisam napustila, jer je htio spriječiti našu kćerku da u crkvu ide na vjeronauk. Suprug mi je rekao da će podići optužbu zbog napuštanja bračne zajednice ukoliko se ne vratim kući. Nakon tjedan dana ponovno sam se vratila k njemu.
Onda sam ga pokušala natjerati na odustajanje tako što sam zamolila jednog duhovnog medija da na njega baci urok. Medij mi je počeo postavljati pitanja i ja sam mu objasnila situaciju. Kad je sve saznao, rekao mi je da na Jehovinog svjedoka nikakav urok nema djelovanja.
Na kraju sam odlučila otići kod mjesnog svećenika. On mi je savjetovao da potražim nekog odvjetnika, što sam i učinila. Ovaj me je, na moje iznenađenje, potaknuo da sa svojim suprugom posjećujem sastanke Jehovinih svjedoka. Moj svekar, koji me pratio, napomenuo je da njegova obitelj jako poštuje San Rocca [Svetog Roka], ‘zaštitnika’ našeg grada. Odvjetnik je objasnio da je taj “svetac” — kao i svi drugi idoli — bezvrijedan. Zatim se on sam predstavio kao predsjedatelj Katoličke akcije, ispričavši nam da više ne slavi religiozne blagdane, jer je čitanjem Biblije utvrdio da je to neispravno. Na kraju je rekao: “Idite sa svojim mužem i čuvajte mir. Poslušajte ga i počnite također proučavati Bibliju.’
Zbog ove preporuke razmišljala sam o načinu života i ustrajnosti svoga supruga, kao i o tome kako se izmijenio; zato sam zajedno s njim počela posjećivati sastanke Jehovinih svjedoka. Ljubav koja je tamo bila očita ostavila je na mene toliki utisak da sam proučavala Bibliju, upisala se u Teokratsku školu propovijedanja i krenula u službu propovijedanja. Godine 1977. simbolizirala sam svoje predanje Jehovi, a sada se radujem što sam u istini jer je Jehova pomogao mom suprugu da ustraje i cijelu obitelj ujedini u obožavanju Njega.”