Treba li zabraniti djeci da pohađaju sastanke?

‘DJECU nikad ne bi trebalo voditi u dom Božji’. Takvo je mišljenje glasovitog biblijskog komentatora Adama Clarkea. On je, naravno, učinio ustupak za siromašnu majku koja ‘nije imala nikoga da se brine za njenu djecu dok je odsutna’. Takvima bi se moglo dozvoliti da dovode svoju djecu u crkvu “premda bi bilo neprikladno da skupština i neki sluge čuju plač djeteta”.

Clarke svoju nesklonost djeci temelji na biblijskom citatu iz Nehemije 8:2 ST, koji kaže: “Svećenik Ezdra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju.” Međutim, takvo je tumačenje u suprotnosti s duhom 5. Mojsijeve 31:12, ST: “Saberi narod — ljude, žene, djecu ... da čuju i da nauče”. (Vidi također 2. Timoteju 3:15.)

U svjetlu ovoga ne izgleda da je Nehemija organizirajući taj sastanak imao na umu da bilo koga izuzme. Namjera tog poziva je zapravo bila da budu prisutni svi koji su “sposobni da razumiju”, dakle, poticao je na puno sudjelovanje! Kako bi samo bilo nerazumno da je od roditelja zahtijevao da njihova djeca ne prisustvuju!

Zanimljivo je da se Jehovine svjedoke danas potiče da dovedu svoju djecu na kršćanske sastanke. Istina je da to povremeno može prouzročiti manje smetnje i predstavljati određenu napetost za roditelje. Ali, kršćanski roditelji se naprežu da nauče svoju djecu mirno sjediti. S vremenom će njihova djeca biti “sposobna da razumiju” i prihvate životodajne pouke (Jevrejima 10:24, 25).