Pitanja čitalaca
▪ Moja prijateljica je imala pobačaj. Kao žena suosjećam s njom, no, bi li bilo umjesno ohrabriti je da se nada u uskrsnuće?
TI SIGURNO možeš učiniti mnogo dobra pružajući joj utjehu i ljubaznu kršćansku pomoć. Ali, Biblija ne daje temelja očekivati uskrsnuće embrija. Razmotrimo zašto?
Kada žena zatrudni, postoji samo jedna stanica, oplođeno jajašce. Normalno, u razdoblju od devet mjeseci ta stanica se dijeli usađena u njezinoj maternici, embrij se razvija i konačno se rodi dijete. Pobačaj prekida taj prirodni proces, prekidajući započeti život koji bi trebao odrasti u pojedinačnu osobu. Ako se izvrši abortus, to je u suprotnosti sa svetošću života i s Božjom zapoviješću protiv ubojstva (2. Mojsijeva 20:13; 21:22, 23; 4. Mojsijeva 35:16-18; 1. Petrova 4:15).
Naš Darovatelj života zna za razvoj života u maternici, kao što možemo vidjeti iz onoga što Biblija kaže o Jesejevoj ženi koja je nosila razvijajući se embrio, a koji se rodio i zvao David (Psalam 139:13–16; usporedi Job 31:15). Ipak, što reći o mogućnosti uskrsnuća u primjeru pobačaja ili porođaja mrtvorođenčeta?
Biblija priznaje da fetus ili embrio može umrijeti. To je posljedica spontanog abortusa ili pobačaja, ili kod mrtvorođenčeta (1. Mojsijeva 31:38; 2. Mojsijeva 23:26; 2. Carevima 2:19-21; Job 21:10; Psalam 58:8; 144:14).
Job je spomenuo različite mogućnosti u kojima može doći do pobačaja, i smatrao je da bi svaka od njih za njega bila bolja nego patnje koje je morao doživljavati. Rekao je zašto ne bi mogao biti “kao nedonošče sakriveno” netko “kao dijete koje ne ugleda vidjela” (Job 3:16). To bi se moglo odnositi na pobačaj neke žene čak prije nego bi ona spoznala da je trudna i dok embrio nije bio sposoban živjeti. “The Body Machine” (Tijelo kao stroj) navodi: “Mnogi ovuli (oplođena jajašca) se ne razvijaju normalno, u stvari veći broj nego onih koji se normalno razvijaju. Približno deset posto se ne uspjeva ugnijezditi, a od onih koja se ugnijezde oko polovica se spontano abortira, obično bez majčinog znanja.”
Job je također rekao ako bi “vrata utrobe njegove majke bila zatvorena, on bi bio pošteđen muke.” Tako bi mogao izbjeći patnje ako bi bio “mrtav od utrobe” ili “u utrobi” (Job 3:10, 11, New World Translation of the Holy Scriptures; Rotherham). Ozbiljni nedostaci na embriju ili fetusu to ponekad uzrokuju. Ili to može biti posljedica nenormalnosti rasplodnih organa majke; pomanjkanje vitamina, hormona ili kisika; ili majčine bolesti.
U svojoj patnji Job je smatrao da bi takva mogućnost bila bolja za njega. Ipak njegova bi majka bila ožalošćena, kao što su i današnje žene, kad naslijeđeno nesavršenstvo prouzroči pobačaj ili porođaj mrtvorođenčeta. U spominjanju tih mogućnosti, Job nije rekao da bi bilo kako mogao čekati na uskrsnuće. Korist, kao što je on vidio, bila je da bi on bio pošteđen teškoća ili ne bi bio uznemiravan.
Job je dodao još jednu mogućnost: “Zašto... ne izdahnuh izlazeći iz utrobe?” (Job 3:11). Ako bi, kako se ponekad događa, Job bio rođen i nedugo nakon toga umro, možda čak i prije nego bi bio podojen, kakvi bi mu mogli biti budući izgledi? O tome u povezanosti nije tu raspravljao. Ali kasnije je pokazao, da ako bi nakon što je živio kao čovjek umro i otišao u šeol, Bog bi mu vjerojatno “dao rok kada će ga se (opet) opomenuti”. Naš Životodavac bi ga ‘zvao, a Job bi se odazvao’. Da, Jehova Bog bi mogao Joba ponovno oživjeti, uskrsnuti ga (Job 14:13–15).
To se slaže s našom spoznajom uskrsnuća u biblijskim primjerima. Oni koji su uskrsnuli, očito su bili vraćeni u život kao osobe kakve su bile prilikom smrti. To znači, djeca koja su umrla bila su uskrsnuta kao djeca, odrasli kao odrasli. (2. Carevima 4:17-20, 32–37; Luka 7:12-15; 8:40-42, 49-55; Ivan 11:38-44). Da li bi bilo razumno misliti da ako bi bio “kao nedonošče skriven” u Jobovom slučaju, da bi u Novom uređenju taj mikroskopski embrio (ili zametak) trebao biti obnovljen u maternici svoje majke da se nastavi trudnoća, koje možda ona nije ni bila svjesna? To se ne slaže s onim što Biblija pokazuje o uskrsnuću, koje uvijek uključuje osobe, koje su bile rođene i postojale kao pojedinci pred Bogom (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15).
Međutim, što ako se zametak više razvio, postao fetusom ili čak završio svoj puni rok? Postoje mnoge moguće situacije. Međutim, nema svrhe nagađati, jer postoje nebrojene žalosne posljedice nesavršenstva, od kojih danas patimo. U obnovljenom raju naš će ljubazni nebeski Otac odstraniti ljudsko nesavršeno stanje i donijeti divne blagoslove. Mnogi će ljudi biti uskrsnuti. Odluka kako će uskrsnuće biti izvršeno i u kojoj mjeri, stoji na Jehovi i Isusu. Mi možemo biti sigurni da će ta odluka odražavati Jehovinu savršenu mudrost i pravdu.
Elijuv je jamčio Jobu: “Daleko je od Boga zloća i nepravda od Svemogućega. Jer po djelu plaća čovjeku... Doista Bog ne radi zlo” (Job 34:10–12). Svi mi, uključujući bračne parove, koji su doživjeli vrlo tužna iskustva pobačaja ili porođaja mrtvorođenčeta, mogu biti utješeni spoznajom da je “dobar i pravedan Jehova” (Psalam 25:8).