Pitanja čitalaca

■ Odnosi li se biblijska zabrana o krvi samo na krv žrtve ubijene po čovjeku, a ne i na neiskrvareno meso neke uginule životinje ili na krv žive životinje ili živog čovjeka?

Neke osobe su tako razmišljale i ukazivale na nekoliko biblijskih stavaka koji to naizgled podupiru. Stoga su smatrali da nije neispravno primiti transfuziju krvi od živog davaoca. Takvo razmišljanje možda izgleda isprazno ali pobliže razmatranje važnih i odgovarajućih redaka ukazuje, da Bog očekuje od svog naroda da ne uzima krvi i da ne podržava krvlju svoj život, bilo da ta krv potječe od živog ili mrtvog stvorenja.

Izraelcima je bilo rečeno: “Ne smijete jesti ništa uginuloga. Dajte to pridošlici, koji boravi unutar tvojih vrata, neka jede; ili pak prodajte strancu, jer vi ste sveti narod Jehovi, Bogu svome” (5. Mojsijeva 14:21, NS). Iako iz uginuloga nije istekla sva krv, mogli su to prodati pridošlici. U naizglednoj proturječnosti s tim stoji ono što piše u 3. Mojsijevoj 17:10: “Protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma ili svakog pridošlice među vama koji bi jeo bilo kakvu krv, ja ću doista okrenuti svoje lice protiv duše koja je jela krv i odstranit ću je iz naroda” (NS). Zašto se ti stavci razlikuju?

Iznoseći svoje gledište, neki tvrde da je prema 5. Mojsijevoj 14:21 bilo dozvoljeno pridošlici jesti neiskrvareno meso životinje koju nije ubio čovjek, jer tada čovjek nije morao vratiti Bogu njenu krv (što predstavlja život). Može izgledati da to gledište nalazi podršku i u 3. Mojsijevoj 17:15, gdje piše da tko bi god jeo, Izraelac ili stranac, “što je uginulo ili što su zvjeri rastrgle” treba da se ‘opere i ostane nečist do večeri‘. Zato bi moglo izgledati da nikakva stvarna krivica ne nastaje jedenjem krvi, ako žrtvu nije ubio čovjek. Tako neki tvrde da nije neispravno uzimati krv živih stvorenja, bilo u svrhu ishrane ili transfuzije.

Međutim, da li je temeljna razlika između 5. Mojsijeve 14:21 i 3. Mojsijeve 17:10, 15 u načinu kako je životinja izgubila život? Biblijski odgovor mora glasiti — ne.

Izraelci su znali, da nikako nisu mogli jesti neiskrvareno meso uginule životinje ili koju su zvijeri ubile. Dok su još bili na gori Sinaj bilo im je rečeno da bace takve strvine (2. Mojsijeva 22:31). S time je suglasan i stavak 5. Mojsijeve 14:21, po kome je Izraelcima u Obećanoj zemlji bilo naređeno, da odstrane takve neiskrvarene strvine, ali im je bilo i dozvoljeno da ih prodaju strancima.

A sada pažljivo ispitajmo redak 3. Mojsijeve 17:10. On kaže da nijedan ‘pojedinac iz doma Izraelova ili strani pridošlica‘ ne smije jesti krv. Da li je to bilo zato, jer je tu životinju ubio čovjek i tako se krv trebala vratiti Bogu? Oni koji to tvrde, čitaju u stavku i ono što u njemu ne piše. Dalje, ako bi krivica nastala samo ako bi krv bila od stvorenja koje je ubio čovjek, tada 5. Mojsijeva 14:21 i 2. Mojsijeva 22:31 ne bi zabranjivale Izraelcima jesti neiskrvareno meso. Ezehijel je izjavio: “Moja duša nije uprljana; od djetinjstva nisam jeo mesa od uginule ili rastrgnute životinje” (Ezehijel 4:14, NS; usporedi 44:31).

Zašto onda piše u 5. Mojsijevoj 14:21 da se ‘pridošlici‘ može prodati ne iskrvareno meso, a u 3. Mojsijevoj se zabranjuje ‘pridošlici‘ jesti krv? I Božji narod i biblijski komentatori uviđaju da je ta razlika povezana s religioznim stanovištem tog stranca. U knjizi Pomoć za razumijevanje Biblije (na engleskom, str. 51) ističe se, da se ponekad izraz ‘strani pridošlica’ odnosio na osobu među Izraelcima, koja nije bila u potpunosti prozelit. Izgleda, da se u 5. Mojsijevoj 14:21 mislilo na takvu osobu, na čovjeka, koji nije nastojao držati sve Božje zakone i koji je možda koristio strvinu, koju su Izraelci smatrali nečistom. I znanstvenici su o židovstvu dali takvo objašnjenje.a

Dakle, ni jedan Božji obožavalac nije smio jesti krv, bilo od (ili u mesu) životinje koja je uginula ili koju je ubio čovjek. Zašto onda kaže u 3. Mojsijevoj 17:15, da bi postao nečist samo onaj tko bi pojeo neiskrvareno meso od životinje, koja je uginula ili bila ubijena od zvijeri?

Odgovor na to pitanje možemo naći u 3. Mojsijevoj 5:2, gdje kaže: “Ali ako duša dodirne nešto nečisto, strvinu nečiste zvijeri, ... ako i u neznanju to učini, ipak je nečista i postaje kriva” (NS). Da, Bog je stavio do znanja da bi neki Izraelac mogao pogriješiti nenamjerno. Dakle, redak 3. Mojsijeve 17:15 može se razumijeti kao mogućnost (način) za odstranjivanje takvog grijeha. Primjerice, ako bi Izraelac jeo meso koje je dobio, a onda saznao da nije iskrvavilo bio je kriv za grijeh. No budući da je to nenamjerno učinio, mogao je poduzeti mjere da bi postao čist. Tu međutim treba zapaziti: ako ne bi poduzeo te mjere, ‘morao bi odgovarati za grijeh‘ (3. Mojsijeva 17:16, NS). b

Dakle, jesti neiskrvareno meso nije bila nevažna stvar; to je moglo dovesti čak do smrti. Ni jedan pravi obožavalac (Izraelac ili stranac koji je bio potpuni prozelit) nije smio po svojoj volji jesti neiskrvareno meso, bez obzira da li je bilo od uginule životinje ili je ona bila ubijena od neke druge životinje ili pak od čovjeka (4. Mojsijeva 15:30). Apostolski savjet je to potvrdio. Pišući kršćanima, koji su duhovni ‘Božji Izrael’, apostoli su im zabranili jesti od udavljenoga, neiskrvareno meso životinje koja je nesretnim slučajem bila udavljena ili koju je čovjek udavio (Galaćanima 6:16; Djela apostolska 21:25).

Taj savjet također upućuje Božje sluge da se ‘uzdržavaju od krvi’. Ako ti pomazani kršćani nisu smjeli jesti krv u mesu udavljenog stvorenja, tada svakako nisu smjeli uzimati ni krv živog stvorenja. Nije teško shvatiti (razumjeti), da ni Izraelci starog vremena a ni poslušni kršćani ne bi oponašali članove afričkih plemena, koji gađaju strijelom vratnu žilu živog goveda da bi dobili krv koju miješaju sa mlijekom i piju. Isto tako Božji sluge ne bi mogli prihvatiti medicinsku obradu pri kojoj se ljudska krv vadi i daje kao transfuzija u cilju produženja života. Takvi postupci zanemaruju Božju osudu svakoga ‘tko jede bilo kakvu krv’ i krše zapovijed danu kršćanima da se ‘uzdržavaju od krvi’ (Djela apostolska 15:28, 29; 3. Mojsijeva 17:10).

I pored nastojanja da se razvodne (obezvrijede) Božji zakoni, pravi kršćani znaju, da je život dar od Jehove Boga i da ga se mora koristiti onako kako on nalaže. Oni slušaju Boga bilo da je to sada u medicinskom zdravstvenom pogledu praktično ili ne. Primjerice, u Djelima apostolskim 15:28, 29 zapovijeda se kršćanima da se uzdržavaju od idolopoklonstva. Dakle, iako bi pravom kršćaninu prijetila smrt ako bi odbio sudjelovati u idolopoklonstvu, on ipak ne bi tvrdio da ne treba izgubiti svoj sadašnji život samo zbog jednog simbola, budući da ‘idol ne predstavlja ništa’ (1. Korinćanima 8:4). Trojica vjernih Židova ostavili su ispravan primjer poslušnosti, kao što su to učinili i prvi kršćani, koji su radije prihvatili smrt u areni negoli kadili na oltaru (Danijel 3:1-18).

Jednako tako ako bi se pojavio problem u vezi krvi — kod jednog nesretnog slučaja ili operacije koja je prouzročila veliki gubitak krvi — kršćanin ne može dovesti u pitanje svoju čistoću. On sluša svog životodavca s potpunim uvjerenjem, da njegov vječni život nije ugrožen ako bi slučajno izgubio svoj sadašnji život, i pored najboljih drugih medicinskih postupaka. Isus je rekao svojim učenicima: “Ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti; što više bojte se onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u geheni” (Matej 10:28, NS).

Nedavni medicinski izvještaji pokazuju, da transfuzija krvi obično nije neophodna da bi pacijent bio spašen, jer iskusni liječnici svjedoče da su druge uobičajene metode u većini slučajeva isto toliko uspješne, čak se pretpostavlja da je manji broj pacijenata koji su mogli ostati živi uz pomoć transfuzije krvi, nego onih koji su umrli radi negativnih posljedica transfuzije. Bilo kako bilo, kršćani su odlučni slušati Boga i poštovati njegovo gledište o krvi.

Prema tome, obožavatelji danas neće jesti neiskrvareno meso, bilo od životinje koju je ubio čovjek ili od stvorenja koje je uginulo na neki drugi način. Niti će podržavati svoj život uzimajući krv od živih stvorenja — životinja ili ljudi. Oni priznaju Jehovu za svog darovatelja života i odlučni su slušati ga u svemu.

[Bilješke]