Pitanja čitalaca (2)

■ Koliko je razumno dati svoje dijete da živi kod svjetskih rođaka, samo zato jer mu oni mogu pružiti veće materijalne udobnosti?

Sveto pismo pokazuje da roditelji imaju prednost i odgovornost voditi brigu o svojoj djeci, što uključuje i pružanje potrebne duhovne brige. Bilo bi kratkovidno od kršćanskih roditelja zanemarivati od Boga im dani zadatak, samo zato jer bi dijete imalo veće materijalne udobnosti ako živi kod nekršćanskih rođaka.

U nekim zemljama je dosta proširen običaj, da se dijete pošalje rođacima na duže vrijeme. Često to rade roditelji, koji žive u zabačenim krajevima gdje su ograničene mogućnosti školovanja. Oni šalju dijete rođaku u grad (ili dom) da bi dobilo bolju naobrazbu ili došlo u dodir s naprednijim načinom života. Obično se očekuje da dijete obavlja kućne poslove ili da se na neki drugi način oduži rođacima za njihove troškove.

Smatra se, da je takav dogovor od materijalne koristi, ali one možda i nisu tako velike kako izgledaju. Iskustva su često pokazala loše posljedice kad se dijete otrgne iz obiteljske sredine i primora živjeti kod rođaka odvojeno od svojih roditelja. Često se događa, da se sa djetetom ne postupa kao sa ostalom djecom u toj kući, nego ga se ponižava i smatra kućnim slugom. Kao što si možeš zamisliti, u djetetu se pojavljuje razočarenje i potajna mržnja ako osjeća, da se sa njim postupa nepravedno. (Usporedi 1. Mojsijeva 27:30-41). Tako nastala duševna uzbuđenja i osjećaj jada, mogu ometati njegovo učenje, iako pohađa dobru školu. Ima li ono doista koristi od toga? Kad je dijete lišeno redovnog strogog odgoja ljubaznih roditelja, obično dolazi do maloljetničkih prijestupa.

Savjeti Božje riječi pomažu da se spriječe takve žalosne posljedice. Biblija, u stvari potiče roditelje da brinu o svojoj djeci. Naravno, Jehova Bog zna, da mogu nastati teška stanja u kojima moraju umjesto roditelja drugi brinuti o djeci.a Zato je savjetovao svojim slugama, da pomognu djeci bez očeva i siročadi čija su oba roditelja umrla (5. Mojsijeva 14:28, 29; 16:9-14; 24:17-21; 26:12, 13; Psalam 10:14; Jakov 1:27). Međutim, Biblija prvenstveno naglašava, da roditelji trebaju brinuti za materijalne, duhovne i duševne potrebe svoje djece. — Usporedi 1. Timoteju 5:8.

Bog je savjetovao roditeljima u vezi svojih riječi: “Poučite u njima sinove svoje govoreći o njima kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem i kad lijegate i kad ustajete.” (5. Mojsijeva 11:18, 19, NS). Mogu li to roditelji učiniti, ako bi dobrovoljno poslali dijete svjetskim rođacima za duže vrijeme? Ne. Stoga roditelji trebaju biti sa svojom djecom, da ih redovito ukoravaju i pruže roditeljsku pouku, kao i toplu sredinu koju trebaju te mlade osobe (Efežanima 6:4; Priče Salamunove 6:20). Jasno je, da se neće unaprijediti trajna (čak vječna) dobrobit kršćanskog djeteta, ako ga roditelji pošalju radi svjetskog školovanja živjeti k svjetskim rođacima, na račun duhovne pouke u njegovom vlastitom domu. Kršćani diljem Zemlje znaju, da je u ovom sustavu stvari težak zadatak odgojiti mladog čovjeka da služi Jehovi i to zahtijeva stalni roditeljski nadzor. Izgledi na uspjeh svakako bi se smanjili, ako bi dijete bilo odvojeno od kršćanskog doma samo radi materijalnih koristi.

U tom pogledu razmisli o Isusovom primjeru. On je odrastao u zabačenom gradu Nazaretu u Galileji. Poslušni Bogu, Josip i Marija ostavili su Isusa kod sebe u Nazaretu, gdje je ‘napredovao u mudrosti i fizičkom rastu i milosti kod Boga i ljudi’ (Luka 2:41-52).

Sadašnji sustav stvari naglašava obrazovanje i materijalni uspjeh. Čuje se kako svjetski roditelji govore: “Neću da moj sin kad odraste bude nečiji sluga.” Čak i kršćanski roditelji mogu biti zaraženi sličnim stajalištem o obrazovanju i materijalnim prednostima. No, za roditelje, koji se uzdaju u Jehovinu mudrost je najvažnije, da njihova djeca postave ‘dobar temelj za budućnost da bi čvrsto zahvatili stvarni život’ (1. Timoteju 6:9, 19).

■ Isus je rekao čovjeku koga je izliječio: “Ne griješi više da ti se ne dogodi još nešto gore.” Je li mislio da se možemo razboljeti jer smo sagriješili?

Ne, svaka bolest nije bezuvjetno posljedica određenog grijeha.

U 5. poglavlju Evanđelja po Ivanu čitamo, da je Isus izliječio čovjeka, koji je bio mnogo godina bolestan. Kasnije je Isus vidio čovjeka u području templa i rekao: “Vidiš, ozdravio si. Ne griješi više da ti se ne dogodi još nešto gore” (Ivan 5:14, NS).

Svi smo mi naslijedili grijeh i nesavršenost od Adama (Rimljanima 5:12). Jedan dokaz za to je, da se ponekad ‘prirodno’ razbolimo. Očito je čovjek koga je Isus izliječio bio bolestan radi naslijeđene nesavršenosti. Krist je Božjom milošću izliječio čovjeka i pokazao mu put spasenja. Trebao je sada slijediti Spasitelja. Ako bi ponovo namjerno griješio, snašlo bi ga nešto još gore od bolesti; bio bi kriv zbog grijeha protiv duha i time zaslužio vječno uništenje (Matej 12:31, 32).

[Bilješka]