Božja Riječ je živa

Samo Jehovinom snagom

HEBREJSKI proroci nisu bili ljudi s nadljudskom snagom, već osobe “sa osjećanjima kao našim” (Jak. 5:17, NS). Ipak su se često suočavali s ogromnim protivljenjem od njihovog naroda. Bez božanske pomoći ne bi jednostavno mogli izvršiti svoj zadatak. Ali, uvijek su pobjeđivali Jehovinom snagom. To je na dramatičan način prikazano u slučaju proroka Jeremije.

Pred očima starješina narodnih i starješina svećeničkih, razbio je Jeremija jedan zemljani krčag. Objašnjavajući značenje tog postupka, izjavio je: “Ovako veli Jehova nad vojskama: tako ću razbiti taj narod i taj grad kao što se razbije sud lončarski, koji se ne može više opraviti, i u Tofetu će se pogrebavati, jer neće biti mjesta za pogrebavanje” (Jer. 19:1-11). Napustivši Tofet u dolini sina Emonovog, Jeremija je otišao u predvorje templa i objavio Jehovinu sudsku poruku u prisustvu okupljenih ljudi (Jer. 19:14, 15).

Ubrzo je Pašhur, vrhovni nadzornik templa, nastupio protiv Jeremije. Javno je ponizio proroka time, jer ga je udario, zatim ga bacio u klade kod vrata Benjaminovih. Nakon što je bio izvađen slijedećeg dana iz klada, Jeremija je objavio Jehovin sud protiv Pašhura (Jer. 20:1-6).

Kako su takva iskustva utjecala na Jeremiju? Osjećao se veoma obeshrabrenim zato, jer je bio predmet izrugivanja, zbog objavljivanja Božje poruke. Htio je čak da prestane propovijedati. Ali, to nije mogao. Pod silom djelujućeg svetog duha, morao je jednostavno govoriti. Jehovina riječ bila je ‘kao oganj razgorio, zatvoren u kostima njegovim’. Jeremija je shvatio da ne bi nikada bio u stanju sa svojom snagom nastaviti sa objavljivanjem onoga, što mu je toliko nanijelo poteškoća. Izjavio je: “Nagovarao si me, Jehova, i dadoh se nagovoriti; bio si jači od mene i nadvladao si me” (Jer. 20:7-9). Prorok je u tom smislu bio nagovoren jer je morao izvršiti ono, što nikada ne bi bio u stanju sa svojom snagom. Najviši se dokazao jačim od Jeremijine slabosti.

Zar to nije ohrabrujuće i za nas danas! Mi se, također, možemo suočiti sa protivljenjem i ruganjem u propovijedanju Božje poruke sadržane u njegovoj Riječi. Ali, uz božansku pomoć, možemo uspjeti u izvršavanju zadatka, kojeg je Isus Krist dao svojim učenicima (Mat. 28:19, 20). Naš položaj može biti sličan položaju apostola Pavla, koji je rekao: “Kad sam slab onda sam silan” (2. Kor. 12:10).