Pitanja čitalaca (1)
Kad je moj prijatelj postao kršćanin, njegova žena se rastavila od njega i odbija ga čak i vidjeti. Premda zna da po Bibliji nije slobodan se ponovno ženiti, on se sastaje sa jednom ženom. Što kaže Biblija za takve sastanke i kako mu mogu najbolje pomoći?
Žalosno je da ga je njegova supruga neopravdanim razvodom izložila usamljenosti i iskušenju. Očito da je njegovo sastajanje s osobom drugog spola neispravno i opasno, dok god nije biblijski slobodan ponovno se ženiti. Svakako, on treba ljubaznu ali čvrstu pomoć, od koje mu ti možeš nešto pružiti.
Danas se zakonski razvodi mogu dobiti iz mnogo razloga. U očima vlasti takav dobiva razvod i na kraju su dvije osobe ponovno “same”. Ali, Božja Riječ zastupa drugo gledište. Isus je rekao: “Ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo (porneia, veliki spolni nemoral), i oženi se drugom, čini preljubu” (Mat. 19:9). Međutim, ukoliko državne vlasti i odobre zakonsku rastavu braka a ne postoji biblijski temelj za nju, i nakon nje ne uslijedi nemoral, tada Bog gleda još uvijek na to dvoje kao na muža i ženu.
Ta spoznaja pomaže kršćanima shvatiti kako bi se trebao ponašati netko, tko nije biblijski slobodan ponovno stupiti u brak. Dotični bi trebao postupiti tako, kao da je još uvijek u zakonskom braku i živi sa supružnikom. Dok se Priče Salamunove 5:15-21 naročito odnose na bračne odnose, jasno se daje do znanja da oženjeni muškarac ne bi trebao stupiti u romantičnu vezu sa drugom ženom: “Budi vjeran tvojoj vlastitoj ženi i njoj daj samo ljubav. Budi sretan sa tvojom ženom i raduj se sa djevojkom koju si oženio. Neka te njene čari usrećuju; neka te ona okruži ljubavi svojom. Zašto bi dao ljubav svoju drugoj? Gospodin vidi sve što radiš” (Good News Bible). Da, netko tko se još u Božjim očima nalazi u braku ne bi se smio upuštati u romantične veze sa drugima. Vjerni Josip je odbio da učini nemoral s udatom ženom (1. Mojs. 39:10-12).
Činiti drugačije značilo bi ne poštivati bračno uređenje i njegovog utemeljitelja Jehovu i bio bi loš primjer za kršćansko ponašanje. Dalje, ukoliko takav par podržava romantične veze, bili bi suočeni s jakim pritiskom, da se upuste u spolne odnose, što je ispravno samo u braku. Čitamo: “Ženidbu da drže svi u časti, i postelja ženidbena da bude čista; a kurvarima i preljubočincima sudiće Bog” (Jevr. 13:4).
Zato bi trebale duhovno sposobne osobe pružiti biblijski savjet onima, koji se sastaju s drugim spolom, iako znaju da po Bibliji nisu slobodni za ponovni brak. Time ga pokušavaju “izmijeniti” (Gal. 6:1). Ako se na to ne trgne, oni bi trebali ustrajati u naporima da mu pomognu, opomenu ga i ukore, čak i ‘sa strogošću’ (Pr. Sal. 29:1; Titu 1:10, 13).
Možda su u stanju ojačati njegovu ljubav prema Bogu i cijenjenje za duboku radost i zadovoljstvo zato, jer ga Bog ljubi i blagosilja (Rim. 8:35-39; 2. Kor. 4:16-18). Te duhovne osobe kao i drugi u skupštini mogu mu pomoći savladati usamljenost time, što mu pružaju ispravno i izgrađujuće društvo i gledaju da bude uvijek zaposlen sa dobrim djelima (Titu 2:14). Tako ga možda mogu odvratiti od puta koji bi ga doveo da prekrši Božji zakon u vezi preljube, jer onda bi možda bio isključen iz skupštine (1. Kor. 5:9-11).
Ako se netko i dalje sastaje sa osobom drugog spola, iako po Bibliji nije slobodan ponovno stupiti u brak, vjerojatno će se mnogi u skupštini osjećati obaveznima primijeniti biblijski savjet, pružen za nekoga tko je odbijao to učiniti: “Ako tko ne posluša riječi naše, onoga ... naznačite, i ne miješajte se s njim, da se posrami. Ali ga ne držite kao neprijatelja, nego ga svjetujte kao brata” (2. Sol. 3:14, 15). Mnogi kršćani, koji duboko poštuju Božje bračno uređenje neće željeti družiti se sa nekim koji to namjerno ne poštuje. Time što odbijaju da se druže sa takovim pojedincem i što govore u skupštini o prihvaćanju Božjeg mudrog savjeta, mogu ga možda pokrenuti da napusti svoj pogrešni pravac (Juda 23a).