Pokazivati poštovanje prema drugima

BIBLIJA nas savjetuje da ‘iskazujemo čast ljudima svih vrsta’ i da ‘ne govorimo loše ni o kome’ (1. Pet. 2:17; Titu 3:2). Doista, svi ljudi s kojima dolazimo u kontakt “stvoreni [su] ‘sličnima Bogu’” (Jak. 3:9). Krist je umro za svakog čovjeka (Ivan 3:16). Svi ljudi zaslužuju čuti dobru vijest kako bi mogli postupati u skladu s njom i biti spašeni (2. Pet. 3:9). Neki ljudi zbog svojih osobina ili autoriteta zaslužuju posebno poštovanje.

Zbog čega se neki pokušavaju osloboditi odgovornosti da pokazuju onakvo poštovanje kakvo Biblija nalaže? Sredina u kojoj žive možda određuje da nekoga treba poštovati ovisno o njegovoj kastinskoj pripadnosti, boji kože, spolu, zdravstvenom stanju, godinama, materijalnom stanju ili položaju u društvu. Sve češća korumpiranost državnih službenika razara poštovanje prema autoritetu. U nekim zemljama ljudi su općenito nezadovoljni svojim životom, možda zato što rade mnogo sati samo da bi zaradili za zadovoljenje osnovnih životnih potreba i okruženi su ljudima koji ne pokazuju poštovanje. Okolina vrši pritisak na mlade da se i oni bune protiv neomiljenih nastavnika i drugih osoba koje imaju neki autoritet. Na mnoge utječe televizija, na kojoj se prikazuju djeca koja su pametnija od svojih roditelja ili pak dominiraju njima. Nije lako ne dozvoliti takvim tjelesnim utjecajima da promijene naš stav o poštovanju drugih. No poštovanje stvara atmosferu koja olakšava razmjenu misli.

Pristup u kojem se očituje poštovanje. Od osobe koja se bavi nekom vjerskom aktivnošću očekuje se da pokazuje poštovanje time da vodi računa o pristojnom odijevanju i ponašanju. Pojam onoga što je pristojno razlikuje se od područja do područja. Prema mišljenju nekih, nepristojno je nekome pristupiti noseći šešir na glavi ili držeći ruku u džepu. U drugim je sredinama takav način ponašanja ljudima možda prihvatljiv. Uzmi u obzir osjećaje ljudi u području u kojem živiš kako ih ne bi povrijedio. Takav će ti način ponašanja pomoći da izbjegneš zapreke djelotvornom objavljivanju dobre vijesti.

Isto načelo vrijedi i kad se obraćamo drugima, posebno ako su to starije osobe. Obično se smatra nepristojnim da se neka mlada osoba obrati odrasloj po imenu ukoliko joj to nije dopušteno. U nekim se područjima smatra neprimjerenim i ako se odrasli ne obraćaju prezimenom ljudima koje ne poznaju. Pored toga, u mnogim se jezicima koristi zamjenicu “vi” ili neki drugi izraz kako bi se starijim osobama ili nekome na položaju pokazalo poštovanje.

S poštovanjem pozdraviti osobu. U manjim se sredinama očekuje da pozdraviš osobu koja ti dolazi u susret ili kad uđeš u neku prostoriju. To se može napraviti jednostavnim pozdravom, osmijehom, kimanjem glave ili čak dizanjem obrva. Ignoriranje druge osobe smatra se nepristojnim.

Međutim, neki mogu osjećati da ih se ignorira čak i ako ih pozdraviš. Kako to? Možda smatraju da ne posvećuješ pažnju njima kao osobama. Nije rijetkost da se ljude procjenjuje po nekim fizičkim obilježjima. Invalide ili ljude sa zdravstvenim problemima često se izbjegava. Pa ipak, Božja nam Riječ pokazuje da takvim pojedincima trebamo pokazivati ljubav i poštovanje (Mat. 8:2, 3). Svi smo mi na neki način pogođeni grijehom koji smo naslijedili od Adama. Da li bi osjećao da te se poštuje ako bi te drugi stalno poistovjećivali s tvojim manama? Zar ti ne bi bilo draže da te se poznaje po tvojim mnogim pozitivnim osobinama?

Poštovanje uključuje i priznavanje poglavarstva. U nekim sredinama treba najprije razgovarati s poglavarom kuće, a tek onda možeš svjedočiti drugim ukućanima. Premda nas je Jehova ovlastio da propovijedamo i poučavamo, mi priznajemo da je Bog roditeljima povjerio dužnost da poučavaju i odgajaju djecu te da im pružaju vodstvo u životu (Ef. 6:1-4). Stoga je, kad posjetimo neki dom, obično prikladno razgovarati s roditeljima prije nego se upustimo u duži razgovor s djecom.

S godinama dolazi i životno iskustvo koje se mora poštovati (Job 32:6, 7). Takav je stav pomogao jednoj mladoj pionirki sa Šri Lanke koja je posjetila jednog starijeg čovjeka. On je u početku prigovorio njenoj posjeti, rekavši: “Kako bi dijete poput tebe moglo mene poučiti Bibliji?” No ona je odgovorila: “Zapravo vas nisam došla poučavati, nego vam želim reći nešto što sam naučila, a što me toliko obradovalo da to jednostavno moram kazati drugima.” Poštovanje koje je čovjek mogao osjetiti u njenom odgovoru pobudilo je njegovo zanimanje. “Onda mi kaži što si to naučila”, rekao je čovjek. “Naučila sam kako čovjek može vječno živjeti”, odvratila je ona. Taj stariji čovjek počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Neće svi stariji reći kako žele da im se pokaže takvo poštovanje, ali većina će to cijeniti.

No moguće je i pretjerati s izrazima poštovanja. Na otocima Tihog oceana i drugdje Jehovini svjedoci lakše pronađu osobu koja će ih slušati i prije dobiju priliku za razgovor s poglavicom i ljudima u njegovom selu ako poštuju uobičajen način obraćanja seoskim ili plemenskim poglavicama. Međutim, laskanje nije niti potrebno niti je na mjestu (Priče 29:5). Slično tome, u nekim su jezicima uobičajene počasne titule i njihov su sastavni dio, ali pokazivanje poštovanja na kršćanski način ne zahtijeva da se pretjeruje s njima.

Izlaganje u kojem se očituje poštovanje. Biblija nas potiče da razlog za svoju nadu objasnimo “s blagošću i dubokim poštovanjem” (1. Pet. 3:15). Dakle, bi li bilo mudro brzo razotkriti slabe točke nečijeg stava na taj način da osobu lišimo dostojanstva? Zar ne bi bilo bolje strpljivo je saslušati, možda pitati zašto tako misli i uzeti u obzir njene osjećaje dok s njom razgovaramo na temelju Biblije?

Poštovanje kakvo se pokazuje u kontaktu s jednom osobom treba doći do izražaja i kad se govornik s podija obraća slušateljima. Govornik koji poštuje slušatelje neće ih grubo kritizirati ili se ponašati tako da se nasluti kako bi im želio reći: “Mogli biste to napraviti kad biste to samo željeli.” Takav govor samo obeshrabruje druge. Koliko je samo bolje slušatelje smatrati osobama koje ljube Jehovu i žele mu služiti! Oponašajući Isusa, trebamo pokazivati razumijevanje kad kontaktiramo s onima koji su možda duhovno oslabili, koji su manje iskusni ili pak sporije primjenjuju biblijske savjete.

Slušatelji će osjetiti da ih govornik poštuje ako i sebe uključi među one koji u još većoj mjeri trebaju primjenjivati Božju Riječ. Zato je mudro ne koristiti uvijek zamjenicu “vi” prilikom objašnjavanja primjene biblijskih redaka. Naprimjer, zapazi razliku između pitanja: “Činite li sve što možete?” i izjave: “Dobro je da se svi pitamo: ‘Činim li sve što mogu?’” Oba pitanja prenose istu misao, ali prvo pitanje daje naslutiti da govornik sebe nije stavio u istu grupu sa slušateljima. Drugo pitanje potiče svaku osobu, uključujući i govornika, da analizira svoje okolnosti i motive.

Odupri se iskušenju da iznosiš duhovite primjedbe samo da bi nasmijao slušatelje. Time se umanjuje dostojanstvo biblijske poruke. Istina je da trebamo uživati u služenju Bogu. Možda je u dijelovima gradiva koje trebamo iznijeti čak i prisutna određena doza humora. No, kad se ozbiljne stvari svedu na nešto smiješno, time se odaje nepoštovanje prema slušateljima i Bogu.

Svojim stavom, ponašanjem i govorom uvijek pokazujmo da na druge gledamo onako kako nas je Jehova poučio.