Kukac s tlačnim raspršivačem otrova

Premda nema više od dva centimetra, puckar (kukac iz porodice trčaka) poznat je po svom jedinstvenom obrambenom mehanizmu. Kad se nađe u opasnosti, sa svog zatka raspršuje kipuću tekućinu i paru neugodna mirisa i tako tjera pauke, ptice, pa čak i žabe.

Razmislite o sljedećem: Puckar ima dvije žlijezde koje imaju otvor na vrhu zatka. Svaka od njih ima maleni spremnik u kojem se nalazi kiselinska tvar i vodikov peroksid te reakcijsku komoricu ispunjenu vodom u kojoj su otopljeni enzimi. Da bi se zaštitio, puckar može istisnuti tekućinu iz spremnika u reakcijske komorice i tako pokrenuti kemijsku reakciju. Što tom reakcijom nastaje? Smrdljive kemikalije, voda i para — temperature od oko 100 stupnjeva Celzija — koje štrca prema napadaču. Premda su komorice manje od jednog milimetra, puckar može mijenjati brzinu, smjer i koncentraciju raspršene otrovne tekućine.

Znanstvenici su proučavali puckara istražujući kako konstruirati učinkovitije i ekološki prihvatljivije raspršivače. Otkrili su da puckar ima svojevrsne sigurnosne ventile koji omogućavaju protok tekućine samo u jednom smjeru, to jest omogućavaju kemikalijama da otječu u reakcijske komorice, ali da ima i tlačne ventile koji se otvaraju tek kad se u komorici dostigne određeni tlak koji potiskuje tekućinu van. Inženjeri se nadaju da će puckarovu tehnologiju raspršivanja moći iskoristiti pri konstruiranju automobilskih motora i aparata za gašenje požara te nekih sustava za primjenu lijekova, primjerice inhalatora. Profesor Andy McIntosh sa Sveučilišta u Leedsu (Engleska) kaže: “Nitko prije nas nije proučavao tog kukca s aspekta fizike i strojarstva, a nismo niti bili svjesni koliko od njega možemo naučiti.”

Što vi mislite? Je li puckarov složen sustav ventila, sagorijevanja i eksplozija nastao igrom slučaja ili je čudo stvaranja?