Jesu li transfuzije krvi doista neophodne?

TO JE pitanje prošlog studenog postavljeno u jednom novinskom članku koji je napisao dr. Ciril Godec, predstojnik urologije na Long Island College Hospitalu u Brooklynu (New York). Napisao je: “Danas se krv vjerojatno ne bi priznalo kao lijek zato što ne bi udovoljila sigurnosnim kriterijima Uprave za kontrolu prehrambenih i farmaceutskih proizvoda. Krv je tjelesni organ, a transfuzija krvi nije ništa drugo do transplantacija organa.”

Dr. Godec je primijetio: “Pacijentima se transplantaciju organa ponudi kao posljednju metodu liječenja. Zbog mogućnosti pojavljivanja teških nuspojava, pacijente se temeljito informira o svim mogućim alternativama prije nego što se izvrši transplantacija.” S obzirom na transfuziju krvi, on je zaključio: “Korist je toliko upitna da su mnogi kirurzi usvojili stav ‘izbjegavanja transfuzije’ ne samo iz medicinskih već i iz pravnih razloga.”

Važan problem povezan s transfuzijom krvi je to što su tisuće ljudi zaražene smrtonosnim bolestima, uključujući i AIDS. Iako su se metode testiranja krvi na mnogim mjestima usavršile, dr. Godec je istaknuo: “Potencijalna opasnost dolazi od darovane krvi pojedinaca koji su zaraženi, ali još nisu razvili antitijela koja se mogu otkriti testiranjem.”

U zaključku svog članka dr. Godec se pozabavio gore navedenim pitanjem: “Budući da liječnici i kirurzi razvijaju bolje razumijevanje fiziologije prijenosa kisika i uviđaju da razina hemoglobina ne treba biti onoliko visoka koliko se ranije mislilo, gotovo uvijek im je moguće pronaći alternative za transfuziju. Još su prošle godine zahtjevne operacije srca i transplantacija jetre bile popraćene tako velikim gubitkom krvi da se smatralo potrebnim uvijek zatražiti goleme količine krvi. Sada se oba zahvata izvode bez transfuzije.

Lako je moguće da će u bliskoj budućnosti transfuzija biti sasvim ukinuta. (...) Nije samo stvar u tome što je transfuzija skupa i opasna; ona jednostavno ne omogućuje najkvalitetniju njegu koju pacijenti zaslužuju.”