Posjet vijetnamskom “zaljevu zmaja koji se spušta”
JEDNOG sparnog jutra u Hanoiu ukrcali smo se na autobus i uputili se 165 kilometara istočno kako bismo posjetili jedno od najslikovitijih mjesta u Vijetnamu, svjetski poznat zaljev Ha Long — odnosno “zaljev zmaja koji se spušta”. Dosta smo slušali o ljepoti zaljeva koja oduzima dah, a sada smo najzad bili na putu da se i sami uvjerimo da je to istina.
U podne naš se autobus zaustavio na početku zaljeva. No još nismo stigli na svoje odredište. Zaljev Ha Long nije čuven samo zbog smaragdnozelenog mora nego i zbog prirodne ljepote njegovih 3 000 otoka koji su raštrkani na površini od 1 500 kvadratnih kilometara. Budući da je svaki otok jedinstven, željeli smo ih posjetiti nekoliko. Zato smo se ukrcali u brod i uskoro se našli u nezaboravnoj avanturi.
Plovili smo oko sat vremena prije nego što smo došli do jedne idilične uvale okružene otočićima. Lađar je spustio sidro. Bio je to pravi trenutak za osvježavajuće kupanje u svježem žutozelenom moru! Naše kupanje ubrzo je privuklo grupu radoznale djece koja su doveslala do nas u malim čamcima. Ta djeca sa svojim obiteljima žive u zaljevu na čamcima za stanovanje, odnosno džunkama.
Možda ste već pretpostavili da su stanovnici zaljeva Ha Long ribari. No možda i ne pomišljate na to da se oni bave i jednom vještinom koja iščezava — izrađivanjem jedara. Michael Buckley u svom djelu Moon Travel Handbook on Vietnam kaže: “Halong je jedno od posljednjih mjesta gdje obitelji izrađivača jedara još uvijek ručno izrađuju jedra za džunke. Komadi grubog pamučnog platna spajaju se svilenim nitima, a svaki se šav šiva ručno. Kako bi se spriječilo truljenje i plijesan dovršeno se jedro uranja u tekućinu koja se dobiva iz jedne biljke nalik cikli, iz porodice jama. Jedro se uranja i suši tri ili četiri puta, a taj mu postupak daje tamnocrvenu do žutosmeđu boju.”
Pitate li se po čemu je zaljev Ha Long dobio ime — “zaljev zmaja koji se spušta”? Na putu nismo opazili nijednog zmaja! No, saznali smo da je, prema legendi, otoke u zaljevu Ha Long stvorio jedan veliki zmaj koji je živio u planinama. The Lonely Planet Guidebook on Vietnam objašnjava: “Dok se [zmaj] spuštao prema obali, vitlajući repom izdubio je doline i procjepe; kad je zaronio u more, teren koji je izdubio repom napunio se vodom i samo su mali dijelovi visočja ostali vidljivi.”
Naravno, prava su čudovišta vjetar i voda, koji su formirali ove otoke različitih oblika i veličina. Primjerice, ako se poslužite maštom, vidjet ćete da Hon Ga Choi, “otočić borbenog pijetla”, stvarno liči na dva pijetla koja se bore.
U luku smo se vratili u sumrak, radujući se već sljedećem danu istraživanja. Sljedećeg smo jutra nakon doručka isplovili na jedrilici kako bismo detaljnije promotrili neke pećine, ili spilje, na tom području. Zaljev je bio prekriven maglom koja je sve činila tajanstveno lijepim. Posjetili smo nekoliko pećina. Jedna od njih zove se Hang Dau Go — “spilja drvenih kolaca”. Ona se sastoji od tri prostorije koje međusobno povezuje 90 stepenica. Po čemu je pećina dobila ime? Knjiga The Lonely Planet Guidebook on Vietnam objašnjava: “Svoje vijetnamsko ime pećina je dobila po trećoj prostoriji, za koju se govori da se u 13. stoljeću koristila za spremanje oštrih bambusovih kolaca koje je [vijetnamski ratni heroj] Tran Hung Dao zabijao u dno rijeke Bach Dang”, kako bi osujetio napade Kublaj-kana.
Popeli smo se u pećinu i okrenuli se da promotrimo prizor ispod nas. Prizor je doista bio spektakularan. Brzo, dodaj mi fotoaparat! Stalaktiti u pećini u prednjem planu i naš brod koji se lagano ljulja na tirkiznozelenom zaljevu kao pozadina, stvorili su priliku za savršenu fotografiju! Zaljev Ha Long doista je raj za fotografe i san svakog umjetnika.
Kasnije tog dana ukrcali smo se u mali motorni brod kako bismo detaljnije razgledali jedan veliki otok. Iznenada smo se našli u potpunom mraku. Bilo je to kao da nas je progutala planina! Prolazili smo kroz pećinu. Doduše, ubrzo smo izišli na drugu stranu. Začudili smo se kad smo se našli na velikom jezeru. Svuda oko nas uzdizali su se visoki zidovi vapnenačkih stijena. Vidjeli smo biljke koje su prianjale uz planinu. Lađar je ugasio motor. Tišinu je prekidao jedino pjev ptica. Dugo ćemo se sjećati tog spokojnog trenutka.
Prije nego što smo toga bili svjesni došlo je vrijeme da se vratimo u Hanoi. Naš izlet nije trajao dovoljno dugo. Unatoč tome, sa sobom nosimo sjećanja — krševite otočne vrhove, džunke koje plove i, iznad svega, zaljev Ha Long, koji predstavlja tek jedan primjer ljepote Vijetnama.
Radujemo se da ćemo moći vidjeti i druga zanimljiva mjesta u ovoj lijepoj zemlji. Zahvalni smo Stvoritelju, Jehovi Bogu, što su djela stvaranja toliko raznolika i lijepa i što je dao obećanje da će jednoga dana cijela Zemlja biti nedirnuta poput zaljeva Ha Long. (Prilog suradnika.)