Pisma čitalaca

Disleksija Pišem vam da bih vam izrazila svoju iskrenu zahvalnost za članak “Prevladati frustraciju zbog disleksije” (8. kolovoza 1996). Pročitavši okvir “Kako prepoznati disleksiju kod djece”, suprug i ja odveli smo svog desetogodišnjeg sina na pregled. Ustanovili smo da on zaista pati od disleksije, pa sada poduzimamo mjere kako bismo mu pružili pomoć koja mu je potrebna i kod kuće i u školi. Njegovi učitelji uvijek su nam govorili da je on veoma sposobno dijete, ali da se ne trudi. Stoga možete zamisliti koliko smo vam zahvalni za objavljivanje ovog članka.

J. S., Škotska

Kao majka dvoje djece koja pate od disleksije, uživala sam u čitanju ovog članka. On je na prekrasan način poučio druge ljude da je taj hendikep itekako stvaran te koliko je teško onima koji pate od njega. Možete li zamisliti kako je to kad niste u stanju pročitati prometni znak? Ili kad pokušavate naručiti jelo s jelovnika, a ne možete pročitati što na njemu piše? Sigurna sam da će disleksičari dobro iskoristiti te informacije.

M. K., Sjedinjene Države

Ugrožene vrste Srdačno vam se zahvaljujem za seriju članaka “Ugrožene vrste — zašto biti zabrinut?” (8. kolovoza 1996). Stvarno smo u opasnosti da izgubimo pravo blago. Članak je u meni osvježio želju za životom u Božjem obećanom novom svijetu, u kojem će životinje moći živjeti bez prijetnje izumiranja.

D. I., Albanija

Izbjeglička kriza Ja sam izbjeglica iz Burundija i htio bih vam izraziti svoje cijenjenje za seriju članaka “Izbjeglička kriza — hoće li se ikada okončati?” (22. kolovoza 1996). Veoma me ohrabrilo saznanje kako Jehova gleda na taj problem i da je u staro vrijeme zapovjedio svom narodu da se s izbjeglicama ophodi s ljubaznom dobrohotnošću. Hvala vam na tim člancima; zbilja su me utješili.

D. M., Kenija

Autobusna nesreća Čitajući članak “Preboljeti tragediju uz Jehovinu snagu” (22. kolovoza 1996), nisam mogla zadržati suze jer me pogodio u srce. I sama sam imala jednu nesreću, a sa mnom je bila moja najbolja prijateljica. Ona je nakon par sati podlegla teškim ozljedama. U narednih pet godina, nekako sam pobijedila jake osjećaje tuge i krivnje koji su me mučili zbog toga što sam ja preživjela, a ona umrla. Pouzdajem se u Jehovu da će se sjetiti moje drage prijateljice. Također suosjećam s onima koji su u toj tragediji koja se dogodila u Španjolskoj izgubili svoje voljene.

J. T., Sjedinjene Države

Mucanje Hvala vam na članku ‘Mucavci će govoriti’ (22. kolovoza 1996). Veoma me ohrabrilo iskustvo Petra Kunca. Ja isto mucam. Prije nego što održim neko biblijsko izlaganje, uvijek molim Jehovu da mi pomogne da se jasno izražavam.

M. M., Italija

Kada sam navršio 20 godina, osjetio sam da imam problema u razgovoru s ljudima i kad im se obraćam s podija u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka. Nakon iznošenja svog zadatka, bio bih sav mokar od znoja i osjećao bih se izuzetno umorno. Doista je veoma ohrabrujuće pročitati iskustvo jednog sukršćanina koji služi Jehovi unatoč tom problemu. Ono mi je pomoglo da zadržim pozitivno gledište.

M. S., Japan

Osjećam potrebu da vam se zahvalim na tome što ste objavili ovo iskustvo. Još od djetinjstva patim od tog istog problema. Poput Petra, i ja služim kao skupštinski starješina i moram se oslanjati na Jehovu da bih dobio snagu za obavljanje svojih zaduženja. Sada vodim Teokratsku školu propovijedanja, pomažući drugima u njihovom govoru.

N. O. N., Nigerija