Majčina vezanost za svoje mlade

ONA je bila kratkodlaka bezimena mačka lutalica s pet mačića, koja se borila za opstanak na sirotinjskim ulicama Istočnog New Yorka. Skućila se u jednoj ruševnoj napuštenoj garaži koja je stradala u mnogim požarima čiji su uzroci nepoznati. “Pročešljala” je okolno područje u potrazi za kuhinjskim otpacima kojima bi mogla prehraniti svoje rastuće leglo.

Ujutro 29. ožujka 1996. u 6.06 sati sve se to trebalo promijeniti. Požar kojem se ne zna uzrok naglo je zahvatio garažu. Dom mačje obitelji našao se u plamenu. Vatrogasna 175. spasilačka jedinica stupila je u akciju i požar je ubrzo stavljen pod kontrolu. Jedan od vatrogasaca, po imenu David Giannelli, začuo je mjaukanje mačićâ. Tri je mačića pronašao kod samog ulaza u zgradu, još jednog na tričetvrt puta preko ceste i petog na pločniku. Mačići su bili premladi da bi sami pobjegli. Budući da su neki mačići duže čekali da ih mama mačka izbavi, noseći ih jednog po jednog, svaki je sljedeći mačić imao sve teže opekotine primijetio je Giannelli.

Zapis njujorškog Daily Newsa od 7. travnja 1996. pružio je sljedeći izvještaj o majčinom prebivalištu i njenoj brizi: “Giannelli je pronašao mamu koja se od boli srušila na obližnjoj ledini i taj mu je prizor parao srce. Očni su joj kapci bili naotekli od dima i zatvoreni. Na jastučićima šapa imala je teške opekotine. Na licu, ušima i po nogama imala je jezive tragove opeklina. Giannelli je pronašao jednu kartonsku kutiju. Pažljivo je u nju stavio mamu mačku i mačiće. ‘Nije mogla niti otvoriti oči’, rekao je Giannelli. ‘No svojom ih je šapom jednog po jednog dodirnula, prebrojivši ih.’”

Kada su stigli u North Shore Animal League, situacija je bila neizvjesna. U izvještaju je dalje pisalo: “Upotrijebljeni su lijekovi za suzbijanje šoka. Hrabra mačka bila je priključena na infuziju s antibioticima. Opekotine su joj lagano premazivali antibiotskim kremama. Potom su je stavili u šator s kisikom kako bi mogla disati a za to je vrijeme kompletno osoblje Animal Leaguea zadržavalo dah (...). U roku od 48 sati, junakinja je već sjedila. Otvorila je svoje naotekle oči i liječnici nisu pronašli nikakve ozljede.”

Zastanite i promislite. Predočite si na trenutak ovu hrabru majku koja ima urođeni strah od vatre kako odlazi u zadimljenu, goruću zgradu da bi spasila svoju mladunčad koja mjauče. Bilo bi nevjerojatno već i to da je jedanput ušla kako bi iznijela svoje majušne bespomoćne mačiće; učiniti to pet puta, osjećajući svaki put sve veću bol od novih opekotina na šapama i licu, to je nezamislivo! Ta je hrabra životinja dobila nadimak Scarlett (Skerlet) jer su opekotine otkrile da joj je koža skerletna, ili grimizna.

Nakon što je ova dirljiva priča o vezanosti jedne majke za svoje mlade brzo emitirana po čitavom svijetu iz North Shore Animal Leaguea, telefoni su počeli neprekidno zvoniti. Preko 6 000 ljudi telefoniralo je čak iz dalekog Japana, Nizozemske i Južnoafričke Republike kako bi se raspitalo o Scarlettinom zdravstvenom stanju. Oko 1 500 njih ponudilo se za usvajanje Scarlett i njenih mladih. Kasnije je jedan mačić uginuo.

Scarlett je dirnula srca ljudi diljem svijeta. Čovjek se zapita nije li Scarlettin primjer vezanosti majke za svoje mlade dirnuo srca milijuna današnjih majki koje odbacuju svoju djecu dok su ona još u maternici ili ubrzo nakon što ih rode time što ih zlostavljaju.

[Zahvala na stranici 24]

North Shore Animal League