Pisma čitalaca
Školstvo u krizi Stajao sam na autobusnoj stanici kada mi je jedna osoba uručila izdanje s naslovom “Školstvo u krizi” (22. prosinca 1995). Pokazalo se korisnijim nego čitava knjiga koju sam nedavno pročitao o toj temi. Bio bih veoma zahvalan ako bi mi se mogla slati kući pretplata na Probudite se!
V. C., Sjedinjene Države
Dio o Teokratskoj školi propovijedanja podsjetio me na moje školske dane. Trebala sam održati usmeni referat no u to vrijeme moje je znanje engleskog bilo vrlo šturo. Kada sam završila sa svojim izlaganjem, učitelj je rekao da je veoma impresioniran i da sam ja jedina imala lijepo držanje i vizualni kontakt sa slušateljima. To sam uspjela učiniti zahvaljujući izvrsnoj pouci koju primamo u Teokratskoj školi propovijedanja u Dvorani Kraljevstva.
G. A., Sjedinjene Države
Nisam očekivala da će ovi članci pobuditi u meni takve snažne emocije. Dok sam išla u školu, moji su roditelji bili previše okupirani svojim vlastitim problemima da bi me mogli zastupati. Zbog toga sam se ponekad osjećala veoma usamljeno dok sam išla u školu. Zahvaljujući takvim člancima, uviđam da Jehova ljubi mlade i da ne želi da se oni osjećaju usamljeni u ovom svijetu.
M. M., Sjedinjene Države
Mali Članak “Prvenac za Mali” (22. prosinca 1995) bio je fantastičan. Triput sam ga pročitala. Kad bi mi bar okolnosti dozvoljavale da postanem misionarka! Zahvaljujući tom članku uvidjela sam i to da ima mnogo ljudi koji nemaju pogodnosti koje mi uživamo a ipak su sretni. Kakva je to samo otrežnjavajuća opomena!
D. L., Sjedinjene Države
Stijene koje lete Baš sam neki dan razmišljala o tome kakva je razlika između zvijezda krijesnica i meteorita. Možete zamisliti koliko sam se iznenadila pročitavši članak “Stijene koje lete” (8. prosinca 1995), koji je upravo to objasnio. Hvala vam što objavljujete članke pomoću kojih upoznajemo Jehovina djela stvaranja.
R. P., Švicarska
Učiti od Andrewa Upravo sam pročitala članak “Što smo naučili od Andrewa” o mladiću koji boluje od Downovog sindroma (8. prosinca 1995). I mi imamo mentalno retardirano dijete, tako da mnoge izjave Andrewovih roditelja opisuju način na koji se i sami osjećamo. Naša kršćanska braća obično ne mogu razumjeti kakvi se posebni problemi javljaju kad imate mentalno retardirano dijete i kakav emocionalni teret leži na obitelji. Zato vam zahvaljujemo za taj članak.
J. B., Engleska
Mislim da je to bio jedan od najljepših i najsenzibilnijih članaka koje ste objavili. Na samo tri stranice, iznesen je čitav esej o tome kako bismo trebali gledati na osobe sa smetnjama. On nam je pružio duboku pouku o ljudskim odnosima.
M. L., Španjolska
Ranije ove godine moja je supruga rodila dječaka koji boluje od Downovog sindroma. Baš kao i Andrewovi roditelji, i mi smo doživjeli ono što osjećaju mnogi roditelji kad doznaju da im je dijete invalidno — tjeskobu i tugu kao i pitanja o sadašnjosti i budućnosti. Mi smo se nekako uspjeli pomiriti s djetetovom invalidnošću. Dječak će uskoro navršiti šest mjeseci i dobro napreduje. Dan nakon što se rodio, moja je supruga bila u pravom smislu riječi obasuta brojnim posjetama naše kršćanske braće i sestara. Stvarno smo osjetili što znači imati duhovnu obitelj. A pored ljubavi naše braće i sestara, tu je i Jehova. Hvala vam za taj članak.
G. C., Francuska