Duhovno cvijeće izniklo iz Brewery Gulcha

U DAVNOJ prošlosti vulkanskom su se aktivnošću oslobodili bakar, srebro i zlato koji su bili zakopani duboko u Zemlji. Tlak pare istisnuo je kroz Zemljine pukotine ogromne količine tih minerala te ih nataložio na onom što je danas poznato kao Mule Mountains na jugu Arizone (SAD). Godine 1877. Jack Dunn, vojni izviđač koji je radio u obližnjem Fort Huachuci, tražio je vodu a našao je dokaze o postojanju tog ogromnog mineralnog blaga. On je, uz obećanje podjele dobitka, kreditirao tražioca ruda, Georgea Warrena, kako bi ovaj eksploatirao taj kop.

George Warren je registrirao mnoge kopove ali je to nepošteno tajio od svog partnera, Jacka Dunna. Warren se od tih kopova mogao veoma obogatiti, ali je pod utjecajem prekomjerne doze viskija nerazumno stavio na kocku svoja nalazišta zbog jedne utrke, kladivši se da može trčati brže od konja. Naravno, izgubio je sve što je imao. Ti su kopovi kasnije postali Queen Mine. Tokom godina je iz Mule Mountainsa u velikim rudarskim operacijama iskopano gotovo četiri milijuna tona bakra i neizrecive količine zlata i srebra prije nego što je 1975. došlo do zatvaranja tih rudnika.

Rad u rudnicima čvrstih stijena iziskuje rudare za čvrste stijene. Oni su bili dovedeni iz Engleske, Irske, Italije Njemačke i Srbije. Zahvaljujući stimulacijskim programima koje je nudila većina rudnika, rudari za čvrste stijene bili su ujedno i radoholičarski rudari. Budući da su ti rudari bili na tisuće kilometara daleko od svojih obitelji, također su postali alkoholičarski rudari — tako da je jedan poduzetan njemački pivar sagradio pivovaru nedaleko od tih rudnika. Pivovare proizvode proizvod koji ne treba mnogo pripremati prije nego što ga se može konzumirati. Mnogi vole da im se pivo servira hladno, u nekom ugodnom ambijentu i uz neku zabavu. Tako je u jednoj ulici nedaleko od pivovare otvoreno mnogo barova. Njih su preplavili radoholičarski alkoholičarski rudari za čvrste stijene. Uz alkoholna pića nudila se i zabava, naime, prostitucija i kockanje — kombinacija koja je bila poput dinamita. Ta je ulica postala poznata kao Brewery Gulch (Klanac pivovare) te je došla na glas kao opasnija od ozloglašenog grada Tombstonea udaljenog samo 40 kilometara cestom.

Kasnije su se rudari većinom poženili i izgradili domove u kojima su podizali svoju djecu. Rudari iz Engleske izgradili su kuće u kakvima bi živjeli engleski rudari 19. stoljeća; oni iz Srbije, srpske rudarske kuće; iz Njemačke, njemačke; iz Italije, talijanske, a iz Irske, irske. Prvobitni grad, stari Bisbee izgrađen je u jednom strmom kanjonu, tako da su njegove kuće sagrađene posvuda s obje strane kanjona, gdje god se moglo izdupsti neko mjesto u stjenovitoj zemlji. U ovoj jedinstvenoj skupini kuća kasnije je živjelo preko 20 000 ljudi, mahom rudara i njihovih obitelji, a danas ona privlači turiste iz cijelog svijeta. Grad je dobio ime Bisbee po čovjeku koji je puno investirao u rudnike no nikad zapravo nije posjetio grad koji nosi njegovo ime.

Kako je grad rastao, tako je rastao i broj barova na Brewery Gulchu. Svojevremeno je na području od dva bloka kuća radilo preko 30 barova, a u gornjem dijelu klanca također je cvjetala zona za prostituciju.

Oko 1950. nekoliko se obitelji Svjedoka preselilo u Bisbee. Njihovo propovijedanje rezultiralo je formiranjem jedne skupštine Jehovinih svjedoka, koja je do 1957. narasla na 12 članova. Trebalo im je mjesto gdje bi se sastajali, pa su tako unajmili jedan prostor po njima pristupačnoj cijeni — s pogledom na Brewery Gulch, preko puta saluna St. Elmo’s. Imali su malih problema s ljudima koji su zalazili u nemoralna mjesta kojima su bili okruženi. Ponekad bi neki pijanac ušetao tokom večernjeg sastanka, no samo bi sjedio odostraga i slušao — neki bi čak dali prilog prije nego što bi otišli.

Nakon nekog vremena skupština je kupila zemlju za Dvoranu Kraljevstva — 11 kilometara od Brewery Gulcha i njegove nemoralne atmosfere. Dvorana je izgrađena i svečano otvorena 1958. Zgrada je bila triput renovirana i proširivana te još uvijek dobro služi skupštini.

Kada su se 1975. rudnici zatvorili, s njima je i grad gotovo potpuno zamro. Rudari su se s obiteljima preselili u gradiće u kojima su rudnici još uvijek radili. Preostali stanovnici uglavnom su bili umirovljeni rudari i njihove obitelji.

Čuveni Brewery Gulch sada je samo turistička atrakcija. Tamo sada radi samo jedan bar, a u zgradi pivovare sada se nalazi obiteljski restoran. Zona prostitutki je porušena, mada se njeni tragovi naziru na ogradama nekih kuća u tom području. Ograde su napravljene od zarđalih krevetnih opruga i rama. Nekadašnji iznimno nemoralan Brewery Gulch danas je samo neobičnost koja privlači znatiželjnike.

Skupština trenutno ima 48 objavitelja i još raste. Propovijedanje od kuće do kuće veoma je zanimljivo. Svjedoci nailaze na umirovljene rudare iz Engleske, Irske, Italije, Njemačke i Srbije a i na mnoge umjetnike, od kojih neki izlažu svoje radove na verandama svojih kuća.

Porast jednim dijelom zahvaljuju ženi koja je nekada zalazila u onaj jedini preostali razuzdani bar na Brewery Gulchu nazvan St. Elmo’s, a danas više to ne čini. Zove se Julie. Julie nije samo zalazila tamo već je bila i jedan od razuzdanijih gostiju. Znala je sudjelovati u svakojakim oblicima nemoralne zabave koji su se nudili, kao i u čestim tučnjavama, ponekad s muškarcima. Julie je privukla poruka Jehovinih svjedoka zato što su ljudi koji su joj došli na vrata bili upadljivo drugačiji od drugih. Morala je napraviti ogromne promjene, a za to je trebalo nekoliko godina, no sada je aktivna, krštena Svjedokinja. Njen suprug i njeno troje djece također redovno pohađaju sastanke i napreduju.

Bisbee je postao grad zahvaljujući geološkom blagu koje se tamo nataložilo u davnoj prošlosti. Ljudi više ne tragaju za tim blagom, ali mnogi tragaju za pravim blagom, spoznajom o pravom Bogu, Jehovi, i njegovom Kraljevstvu. Oko stare Dvorane Kraljevstva na Brewery Gulchu vladala je atmosfera teške moralne dekadencije, no u toj se dvorani uzgajalo duhovno cvijeće. Od prvobitnih 12 objavitelja koji su se sastajali u staroj dvorani, 7 su bili opći pioniri. Bilo je i sedmero djece. Kao da je pozitivna duhovna atmosfera u dvorani u kojoj je uživala ova mala revna grupa pobijedila nemoralnu atmosferu izvan nje.

Šestero djece stupilo je u neki vid punovremene službe kao propovjednici Jehovinih svjedoka. John Griffin pohađao je Biblijsku školu Gilead Društva Watchtower. Premda više nije u misionarskoj službi, još uvijek služi Jehovi kao starješina u zemlji u koju je bio dodijeljen, u Kostariki. Njegova sestra, Carolyn (sada Jasso), opći je pionir u Sierra Visti (Arizona). Nancy Pugh također je pohađala Gilead, služila kao misionarka u Čileu i još je uvijek tamo, premda više nije misionarka. Njen je brat Peter bio pionir i otišao je u Španjolsku da bi služio tamo gdje je veća potreba. Susan i Bethany Smith su opći pioniri u Bisbeeu već ukupno 50 godina i još uvijek tamo služe.

Božja riječ je uistinu “jaka”, čak do te mjere da potiče rast duhovnog cvijeća usred Brewery Gulcha (Jevrejima 4:12). (Prilog suradnika.)

[Slika na stranici 23]

Dvorana Kraljevstva prije se nalazila na gornjem katu ove zgrade