U potrazi za orhidejama u Evropi

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NIZOZEMSKE

ORHIDEJE fasciniraju ljude po čitavom svijetu. Te su biljke sinonim za egzotičnu ljepotu i raskoš boja. To što ih nalazimo u nepristupačnim tropskim šumama potencira atmosferu misterioznosti kojom su obavijene. Malo ljudi zna da orhideje ne nalazimo samo u tropskim krajevima, već da ih ima i u krajevima našeg planeta gdje vlada umjerenija klima, kao naprimjer u Evropi.

Vrste orhideja mogu se naći u različitim krajevima, od arktičkog Islanda do suptropske Grčke. U Evropi je ukupno poznato oko 350 vrsta. Za razliku od mnogih tropskih vrsta, evropske su vrste terestričke, one čiji je korijen u tlu. U tropskim krajevima orhideje su uglavnom epifiti, one čiji je korijen na drveću. Kod mnogih se tropskih vrsta razvijaju ogromni, prekrasni cvjetovi, dok su kod evropskih orhideja cvjetovi puno manje veličine.

Ekspedicija u potrazi za orhidejama u Evropi ugodna je razonoda budući da mnoge vrste rastu u veličanstvenim okolišima. Orhideje su često indikatori koji ukazuju na to da u okolišu postoje specifični uvjeti. Mnoge su vrste jako zahtjevne kad je riječ o ekološkom okolišu u kojem će rasti te ih nalazimo samo na mjestima koja udovoljavaju svim njihovim zahtjevima. Naprimjer, močvarne orhideje kao što je Dactylorhiza incarnata, rastu samo na mjestima gdje podzemna voda sadrži dovoljno vapnenca. Time se objašnjava zbog čega su neke vrste rjeđe od drugih. Vrstu orhideja koja postavlja vrlo specifične zahtjeve naći ćemo u manje područja nego onu koja može rasti u manje ograničenim uvjetima.

Krenemo li na zamišljeni put po Evropi, od Nizozemske prema južnoj Italiji, u većini krajeva kojima prolazimo ima orhideja. Krenimo od Nizozemske. U toj nizinskoj zapadnoevropskoj zemlji još uvijek nalazimo prostrane močvare, vlažne udubine između pješčanih sprudova i livade. U svibnju i lipnju nekima od tih terena orhideje iz roda Dactylorhiza daju nijanse ružičaste i ljubičaste. Dactylorhiza praetermissa je ljupka, veličanstvena vrsta. Ta biljka može doseći visinu od jednog metra te može imati i do 60 cvjetova. Ostaci tresetnih močvara i vrijeskova polja također udomljuju orhideje. U vrijeskovim poljima, koja su uglavnom vlažna, ponekad se mogu naći ogromne količine Dactylorhize maculate. U tresetnim močvarama trebat ćemo poduzeti pažljivu potragu prije no što nađemo sićušne zelene cvjetove Hammarbye paludose. Ova mala orhideja raste u krajnje nepristupačnim područjima.

Putujemo dalje u centralne planinske lance u Njemačkoj. Ovdje se, usred velike raznolikosti bjelogoričnog drveća, nalazi nekoliko predstavnica roda Epipactis. Dok neke od njih rastu duboko u šumskoj sjeni, druge, kao naprimjer Epipactis muelleri, preferiraju rub šume. Cvatom vrste Epipactis u kasno ljeto i jesen u Evropi završava sezona orhideja. Na obroncima brda bogatih vapnencom nalaze se vapnenački travnjaci, posebna vrsta suhih travnjaka, koji obiluju orhidejama. Tokom svibnja i lipnja ovdje bismo mogli naći desetke vrsta, među kojima su veličanstvena Orchis militaris i Orchis ustulata.

U južnom dijelu Njemačke stižemo do Alpa. Alpski travnjaci poznati su po svojem obilju cvjetova. Orhideje često daju svoj prilog tom okolišu. Neki su alpski travnjaci, kao naprimjer oni u Dolomitima u Italiji, u srpnju ukrašeni ljubičastom bojom orhideja. Ovdje nalazimo obilje Nigritelle nigre u širokom rasponu boja. Nigritella ispušta jak miris vanilije, što nas podsjeća da se vanilija dobiva iz voća jedne tropske orhideje.

Orhideje se mogu naći na visinama iznad tri tisuće metara. Na toj se visini može pronaći orhideju Chamorchis alpina, koja je vjerojatno najmanja orhideja na svijetu. Cvjetovi ove vrste u presjeku su manji od pet milimetara. Budući da su zelene boje, ovi cvjetovi ne privlače mnogo pažnju. No ipak, ova vrsta ima svoju specifičnu ulogu u ekosistemu alpskog područja.

Nakon što smo prošli Alpe, stižemo u mediteransko područje Evrope. Ovdje nalazimo više vrsta orhideja nego u čitavoj Evropi, a njihova je raznolikost zapanjujuća. Vrste koje vole toplinu, a koje ovdje rastu, cvjetaju samo u rano proljeće. Tokom suhog ljeta osuši se sva vegetacija, uključujući orhideju, te se praktično ne može naći ni jednu biljku u cvatu. Tek se nakon prvih jesenjih kiša ponovo pojave svježe zelene biljke.

Orhideje reagiraju na te oborine. Tada mnogim vrstama narastu listovi te one prežive zimu kao rozeta. Tek u rano proljeće pokazuju svoje predivne cvjetove. U mediteranskoj vegetaciji tipične su vrste iz roda Ophrys. Mnoge od ovih vrsta ovise u pogledu oprašivanja o muškim insektima koji cvijet, što sliči na insekta, zamjenjuju s partnericom spremnom za parenje. Nekoliko vrsta dobilo je ime po insektima kojima sliče, kao naprimjer paučasta orhideja, muholika orhideja i bumbarolika orhideja (Ophrys sphegodes, insectifera i bombyliflora).a Nakon tobožnjeg parenja, insekt odnosi pelud i nehotice ga prenosi na drugi cvijet iz iste vrste. Dolazi do oprašivanja, i formiranje sjemena može početi. Ova je metoda oprašivanja začuđujuće točna.

Kod nekih vrsta Ophrysa poznate su različite podvrste. Svaku oprašuje specifična vrsta insekata. Kad su insekti za oprašivanje jedne vrste izloženi cvjetovima drugačije, no izgledom slične vrste, oni ih odbijaju oprašiti. Ponekad dođe do “zabune” te se greškom opraši druga vrsta, uslijed čega nastaju hibridi. Ponekad su hibridi u stanju proizvesti plodno sjeme i stvoriti veliki broj potomaka.

Jedan drugi karakterističan mediteranski rod jest kukavica (Serapias). Te vrste oprašuju insekti koji provedu noć u cjevastoj šupljini cvijeta. Kad se insekt probudi, pelud će mu već biti prilijepljen za tijelo tako da će sljedeće noći oprašiti drugi cvijet.

Putujući po Evropi vidjeli smo mnoge veličanstvene prirodne krajeve prepune orhideja. Ipak, mnogi od njih su nestali. U industrijaliziranoj, gusto naseljenoj i poljoprivredno naprednoj Evropi praktično je svaki prirodni rezervat izložen čitavom mnoštvu prijetećih okolnosti. Kisele kiše, suša, maksimalno obrađivanje poljoprivrednih površina, turizam i urbanizacija, sve to uzima svoj danak kod orhideja. Mnoge su se vrste prorijedile. U nekoliko zemalja neke su vrste zakonom zaštićene.

Međutim, puka objava da je nešto zakonom zabranjeno nije od velike pomoći. Čovjek bi trebao s cijenjenjem postupati s djelima stvaranja. U sadašnjem nesavršenom sustavu stvari, kojem nedostaje cijenjenje za Stvoritelja i njegova djela stvaranja, ne očekujemo da će priroda cvjetati. Pravedni ljudi neće sve do novog sustava moći uživati u harmoniji prirode (Izaija 35:1). Tada će se odgovarajuće cijeniti pravu vrijednost mnogih vrsta orhideja.

[Bilješka]

[Slike na stranicama 8 i 9]

Na ovim dvjema stranicama nalaze se orhideje iz (1) Italije, (2) Nizozemske, (3) alpskih livada, (4) vapnenačkih travnjaka i (5) područja s vrijeskom. (6) Leptirova orhideja