Zašto ne “zbogom”?

ČESTO čujemo kako dobronamjerne osobe kažu: “Ne želim reći zbogom. To zvuči tako konačno — skoro tužno”.

Istina je da se zbogom često kaže onda kad se misli da se možda više nikad neće vidjeti nekoga koga volimo ili nekog prijatelja. No, ipak je prikladno koristiti taj izraz, i to ne samo u takvim prilikama. Zašto? Odgovor leži u porijeklu tog izraza.

“Zbogom” je današnja skraćenica za staru uzrečicu “S Bogom pošao!” ili “Ostaj s Bogom”. To je bio srdačan način da se prilikom rastanka osobi zaželi Božji blagoslov. Time se izražavalo zanimanje i briga za dobrobit drugoga, predstavljalo je izraz ljubavi prema bližnjemu. “Zdravo” je također izraz kojim se izražava želja za dobrobiti prilikom rastanka. Drugi jezici koriste slične izraze. I adieu na francuskom i adios na španjolskom nose istu temeljnu predodžbu o preporučivanju neke druge osobe Bogu.

Istina, onaj tko koristi ove izraze možda ne razmišlja o njihovom značenju i izgovara ih jednostavno iz običaja. Ali, onoga tko zna njihovo značenje to ne bi trebalo obeshrabriti da ih upotrebljava na iskren i smisaon način da bi izrazio svoje najiskrenije osjećaje.

Sama Biblija spominje boguodane osobe koje su prikladno koristile izraz zbogom. Isus je rekao zbogom mnoštvu koje je podučavao onda kad je došlo vrijeme da ih otpusti kako bi se mogao posvetiti osobnoj molitvi (Marko 6:46, NS). “Pavao je rekao zbogom braći” kad je “otplovio za Siriju” (Djela apostolska 18:18, NS). U Efezu je također rekao zbogom kad je odlazio od tamošnje braće, iako im je rekao: “Vratit ću se opet k vama, bude li Jehovina volja” (Djela apostolska 18:21, NS). Prema tome, taj izraz nije uvijek upotrijebljen s osjećajem konačnosti. (Vidi također Djela apostolska 21:6 i 2. Korinćanima 2:13.)