Planeta bez šuma — je li to ono što donosi budućnost?
OGROMNA područja koja su tisućljećima bila prekrivena raskošnim tropskim šumama danas postaju pusta. Nekadašnje prebivalište egzotičnih ptica i životinja koje su nalazile sklonište pod bujnim kišobranom milijuna vrsta biljki i stabala, od kojih su se neka podizala i po pedesetak metara uvis, ta divna, zelena, živa mjesta na Zemlji ubrzano se pretvaraju u pustoš.
Razarajućom djelotvornošću čovjek upropaštava planine sjekirom, pilom, buldožerom i šibicom. Pretvara ih u ogoljela, nagrđena i spaljena područja napuštene pustoši. To nesmiljeno uništavanje Zemljinih tropskih šuma odvija se zapanjujućom brzinom od 20 hektara na minutu, odnosno preko 100 000 kvadratnih kilometara godišnje – a to je područje koje je po veličini jednako Austriji.
Prema nekim proračunima iz 1980. godine, oko 12 posto tropskih šuma koje su do tada preostale nestat će do godine 2000. – što za čovjeka nije malo dostignuće, premda je tako vješt u uništavanju. Također će nestati i egzotičnih ptica, divljih životinja, te raznoraznog biljnog svijeta kojeg se ne može pronaći u drugim klimatskim područjima na Zemlji. Čovjek uništava jedan dio vrlo složenog ekosistema koji je od presudne važnosti za njegov život i koji za njega predstavlja neprocjenjivu korist.
Više od polovice lijekova koje koristi čovjek dobiva se iz biljaka, a velika većina iz tropskih biljaka. Što bi radila industrija bez sirovina za gumu, terpentina, španjolske trske, bambusa – što su sve urođene biljke tropskih šuma – a da ne govorimo o blistavom skupu korjenčića, smola, sredstva za bojenje i mirodija? Slijepo i bez razlike čovjek uništava blago ogromne vrijednosti.
Te velike šume stvaraju goleme količine životodajnog kisika. Neki znanstvenici upozoravaju da to masovno istrebljivanje šuma koje stvaraju kisik može lako dovesti do toga da se pojača efekt staklenika, a što bi dovelo do podizanja razine mora i katastrofalnih posljedica.
Krčenje šuma već ima jaki i neposredni utjecaj na veliki dio svijeta. Zemlje kao što su Brazil, Indonezija i Filipini doživjele su brzo pretvaranje područja gustih prašuma u praktički ogoljele pustoši. “U jugoistočnoj Aziji na oko 10 milijuna hektara nekadašnjih šuma sada raste samo žilava i beskorisna trava koja se ne može upotrijebiti ni za hranu ni za ogrijev ni za stočnu hranu”, izvještava World Resources Institute.
Na Fijiu je zbog ogromnog rušenja i prodaje stabala zagarantirano istrebljenje šuma u roku od 20 godina, na Tajlandu do kraja stoljeća, a do 1990. bit će istrebljena nizinska kišna šuma na Filipinima, kako izvještava časopis “Science Digest”. U Australiji je rasprostranjeno ogoljavanje njenih šuma – dvije trećine njenih kišnih šuma potpuno je nestalo! Indija zbog sječe gubi 1,3 milijuna hektara šuma godišnje.
“Što se tiče sredine 1980-ih godina”, izvještava časopis “Natural History” od aprila 1986, “situacija je takva da svaka zemlja u Africi gubi svoj pokrov drveća. Gubitak šuma je zapravo sada pravilo po čitavom Trećem svijetu”. U 63 zemlje 1,5 milijardi ljudi sječe šume brže nego što one mogu ponovo izrasti, pa se tako stvara deficit koji može dovesti samo do uništenja šuma i drveta za ogrijev. Stručnjaci očekuju da će se taj deficit podvostručiti do 2000. godine.
Uništavanje šuma zadire u samu srž mogućnosti ljudskog postojanja – u poljoprivredu. U planinskim i brdovitim predjelima gdje čovjek želi započeti s poljoprivredom ruše se stabla da bi se zasadilo sjeme, no bez vegetacije koja pridržava zemlju ta zemlja biva brzo isprana. Isto tako, u zemljama gdje ima malo ogrijevnog drveta “procjenjuje se da se godišnje spaljuje oko 400 milijuna tona gnoja... To spaljivanje potencijalnog gnojiva, kako se procjenjuje, umanjuje žetvu za oko 14 milijuna tona žitarica”.
Jesu li neke nezaustavljive sile doista osudile na propast velike šume na Zemlji? Hoće li ipak ova generacija ostaviti svojoj djeci većinu Zemljinog bogatstva i ljepota? O tome se mnogo govori i piše, ali malo se čini. Kakva će, dakle, biti budućnost naše djece? Vrijeme će pokazati, ali vremena je još malo.
[Istaknuta misao na stranici 6]
Nacije pretvaraju guste prašume u ogoljele pustoši
[Istaknuta misao na stranici 7]
U 63 zemlje 1,5 milijardi ljudi sječe šume brže nego što one mogu ponovo izrasti