Gledište Katoličke crkve na seks i brak
SEKS i brak su predmeti zanimanja ljudi širom svijeta. Ljudi vjerojatno ni u kojoj drugoj stvari ne traže više savjet i vodstvo. Biblija mnogo više govori o stvarima koje se tiču seksa nego što ljudi misle. Vodeća religija zapadnog svijeta, Rimokatolička crkva, također ne šuti o tome.
S obzirom na to što je naučavala o seksu, Katolička je crkva uvelike utjecala na živote milijuna svojih sljedbenika. Posebno je utjecala na živote svećenika i opatica. Da li je crkveno učenje dalo korisne ili loše rezultate? Kakvo je gledište Katoličke crkve na seks u usporedbi s onim što uči Biblija? Serija ovih članaka će pažljivo razmotriti ta pitanja.
Stav Rimokatoličke crkve prema seksu i braku pokazan je u “Katoličkom rječniku” (A Catholic Dictionary), gdje stoji: “Principi koji su potakli Crkvu u postavljanju celibata su ... takovi da oni koji su pozvani pred oltar moraju prihvatiti život spolne suzdržljivosti (obuzdavajući spolno općenje), što je svetije od braka.”
Ako je prema katoličkoj doktrini uzdržavanje od spolnih odnosa “svetije”, gdje onda možemo svrstati brak? To je pitanje koje je dugo zabrinjavalo povjesničare. “Povijest kršćanstva” od Paula Johansona ovako govori o tome: “Ako je po tome celibat uzvišeniji, a brak, premda je bio dopušten, manje vrijedan, da li to znači da je seks u biti zlo čak i u braku, odnosno da je oblik dopuštenog grijeha?”
Uporno zahtijevanje pape Ivana Pavla II da se širi obožavanje “djevice Marije” nije ublažilo utisak da je brak nečist iako nije grešan. Dogma o vječnoj Marijinoj nevinosti ovjekovjećuje ideju o nečistoći seksualnih odnosa. Dogma podrazumijeva da će brak ukaljati Marijinu reputaciju (ugled) svete žene čak i poslije Isusova rođenja.
Stoga nije čudno da su “tajna prvobitnog grijeha” i “vječna Marijina nevinost” na popisu velikih problema koji muče iskrene katolike. “Tu se može dodati i papina nepogrešivost, koja se može podvrći sumnji”, zapaža katolički pisac Jacques Duquesne.
Nedvojbeno je da je papska odluka u okružnici Humanae Vitae (Ljudski život), uvelike potkopala vjeru katolika u papinsku nepogrešivost. Taj je dokument, izdan od pape Pavla VI, potvrdio službenu katoličku doktrinu o zabrani upotrebe umjetnih sredstava za kontrolu rađanja. Enciklopedija Britanica navodi da je ta papska “okružnica izazvala oprečne reakcije (među katolicima), koje se mogu opisati kao najokrutniji napad na ugled papinskog učenja u sadašnjim vremenima. Slično i njegov (Pavla VI) čvrsti stav na očuvanju svećeničkog celibata ... izaziva neugodne kritike.”
Iz ovoga je uočljivo da je gledište Rimokatoličke crkve na brak i svećenički celibat izazvalo probleme katolicima. Zašto si je crkva sama stvorila te probleme? Gdje vodi postavljanje celibata svećenicima i opaticama i uporno zahtijevanje na Marijinoj vječnoj nevinosti?