Suci
21 Izraelci su se zakleli u Mispi:+ “Nitko od nas neće dati kćer svoju za ženu sinu Benjaminovu.”+ 2 Potom je narod došao u Betel+ i ondje je sjedio pred pravim Bogom+ do večeri, naričući i gorko plačući.+ 3 I rekli su: “Jehova, Bože Izraelov, zašto se dogodilo u Izraelu da danas nestane jedno pleme iz Izraela?”+ 4 Sutradan je narod uranio, sagradio ondje žrtvenik i prinio žrtve paljenice+ i žrtve zajedništva.+
5 Tada su sinovi Izraelovi rekli: “Ima li koga među svim plemenima Izraelovim da nije došao na skup Jehovin? Jer smo se svečano zakleli+ da se pogubi svaki koji nije došao pred Jehovu u Mispu.”+ 6 A sinovi Izraelovi sažalili su se na Benjamina, brata svojega, i rekli su: “Danas je odsječeno jedno pleme od Izraela. 7 Što ćemo učiniti da oni što su preostali dobiju žene, kad smo se zakleli+ Jehovom da im nećemo dati kćeri svoje za žene?”+
8 Zato su pitali: “Ima li koga među plemenima Izraelovim da nije došao pred Jehovu u Mispu?”+ I gle, nitko iz Jabeš-Gileada+ nije došao u tabor na skup. 9 Jer kad se narod prebrojao, vidjelo se da ondje nema nikoga od stanovnika Jabeš-Gileada. 10 Stoga je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ljudi i zapovjedila im: “Idite i pobijte stanovnike Jabeš-Gileada oštricom mača, i žene i djecu!+ 11 I ovako učinite: pobijte* sve muškarce i sve žene koje su legle s muškarcem!”+ 12 I našli su među stanovnicima Jabeš-Gileada+ četiri stotine djevojaka, djevica+ koje nisu legle s muškarcem. I doveli su ih u tabor u Šilo,+ u zemlji Kanaanu.
13 Sva je zajednica tada poslala glasnike da razgovaraju sa sinovima Benjaminovim što su bili na stijeni Rimonu+ i da im ponude mir. 14 Tada su se sinovi Benjaminovi vratili. I dali su im žene iz Jabeš-Gileada+ koje su ostavili na životu. Ali nije ih bilo dovoljno za sve njih.+ 15 I narod se sažalio na Benjamina,+ jer je Jehova načinio razdor među plemenima Izraelovim. 16 I starješine zajednice rekli su: “Što ćemo učiniti da oni što su preostali dobiju žene, kad su žene istrijebljene iz Benjamina?” 17 A onda su rekli: “Ostatak Benjaminov+ neka dobije zemlju svoju, da se ne bi zatrlo jedno pleme u Izraelu! 18 Ali mi im ne smijemo dati kćeri svoje za žene, jer su se sinovi Izraelovi zakleli: ‘Proklet bio onaj koji da ženu Benjaminu!’”+
19 Potom su rekli: “Evo, svake se godine slavi blagdan u čast Jehovi u Šilu,+ sjeverno od Betela, istočno od puta što vodi od Betela u Šekem+ i južno od Lebone.” 20 Stoga su zapovjedili sinovima Benjaminovim: “Idite i čekajte u zasjedi u vinogradima! 21 I čim vidite da djevojke iz Šila izlaze plesati+ kolo, iskočite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu od djevojaka iz Šila, pa onda otiđite u zemlju Benjaminovu! 22 A kad očevi njihovi ili braća njihova dođu k nama da se sude, mi ćemo im reći: ‘Smilujte im se zbog nas, jer nismo uspjeli za svakoga od njih uzeti ženu u ratu!+ A vi im ih niste dali, tako da sada niste krivi.’”+
23 I sinovi Benjaminovi učinili su tako i od otetih djevojaka što su plesale+ uzeli su sebi onoliko žena koliko je njih bilo.+ Potom su otišli i vratili se na nasljedstvo svoje, opet su sagradili gradove+ i naselili se u njima.
24 A sinovi Izraelovi tada su se razišli odande, svaki u pleme svoje i u porodicu svoju. I otišli su odande, svaki na nasljedstvo svoje.+
25 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu.+ Svatko je činio ono što je smatrao ispravnim.+