Jona
4 No, Joni je zbog toga bilo jako krivo,+ pa se razgnjevio. 2 Zato se pomolio Jehovi i rekao: “O, Jehova, nisam li ja to i slutio još dok sam bio u svojoj zemlji? Zato sam prije i htio pobjeći u Taršiš,+ jer sam znao da si ti Bog dobrostiv i milosrdan,+ spor na gnjev i pun milosti,*+ i da brzo požališ što si htio nevolju nanijeti.+ 3 Zato te sad molim, Jehova, uzmi dušu moju+ od mene, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti!”+
4 Nato mu je Jehova rekao: “Ljutiš li se s pravom?”+
5 Tada je Jona izašao iz grada i sjeo istočno od grada. Tamo je sebi podignuo sjenicu, da sjedi pod njom u hladu+ dok ne vidi što će biti s gradom.+ 6 A Jehova Bog dao je da nad Jonom izraste tikva, da mu bude sjena nad glavom i da mu olakša muku njegovu.+ I Jona se veoma obradovao tikvi.
7 No, kad je sljedećeg dana svanula zora, pravi je Bog poslao crva+ da podgrize tikvu, te se osušila.+ 8 I čim je sunce zasjalo, Bog je poslao vruć istočni vjetar,+ a sunce je udaralo Joni u glavu, te je već počeo gubiti svijest.+ Molio je da mu duša umre, pa je govorio: “Bolje mi je umrijeti nego živjeti!”+
9 A Bog je rekao Joni: “Ljutiš li se s pravom zbog tikve?”+
Nato mu je on odgovorio: “S pravom sam smrtno ljut!” 10 A Jehova mu je rekao: “Tebi je žao tikve, oko koje se nisi trudio niti si je uzgajao i koja je u jednoj noći narasla i u jednoj noći usahla. 11 A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga,+ u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju što je desno, a što lijevo, a usto i mnogo stoke?”+