Propovjednik
6 Ima jedno zlo koje sam vidio pod suncem i često je među ljudima: 2 nekome čovjeku pravi Bog daje bogatstvo i imetak i čast,+ i duši njegovoj ne nedostaje ništa od onoga za čime čezne,+ a ipak mu pravi Bog ne omogućava da jede od toga,+ nego to jede tuđinac.+ To je ispraznost i teška bolest. 3 Kad bi čovjek imao stotinu djece+ i živio mnogo godina i kad bi mnogobrojni bili dani života njegova,+ a duša se njegova ne bi nasitila dobra+ i ne bi ni groba imao,+ kažem da je mrtvorođenče bolje od njega.+ 4 Jer ono je uzalud došlo na svijet i odlazi u tamu i ime će mu biti tamom pokriveno.+ 5 Ni sunca nije vidjelo niti upoznalo.+ Ali mirnije je od onoga koji je proživio mnogo godina.+ 6 Kad bi takav živio i dvaput po tisuću godina, a dobra ne bi okusio+ — zar ne odlaze svi na isto mjesto?+
7 Sav je trud čovjekov samo da bi napunio želudac svoj,+ ali duša se njegova ne može nasititi. 8 Jer po čemu je mudar bolji od bezumnoga?+ Što nevoljnik ima od toga što se zna vladati među ljudima? 9 Bolje je očima gledati nego se povoditi za željama duše svoje.+ I to je ispraznost i trčanje za vjetrom.+
10 Što god postoji, već je nazvano imenom svojim, i zna se što je čovjek.+ On se ne može suditi s moćnijim od sebe.+
11 Budući da ima mnogo toga što produbljuje ispraznost,+ kakva je od toga korist čovjeku? 12 Jer tko zna što je dobro čovjeku u životu,+ u sve dane ispraznog života njegova, kad mu dani prolaze kao sjena?+ Jer tko može reći čovjeku što će poslije njega biti pod suncem?+