Propovjednik

2 Ja sam rekao u srcu svojemu:+ “Hajde da okušam veselje+ i da uživam u dobru.”+ Ali gle, i to je bila ispraznost. 2 O smijehu sam rekao: “Ludost!”+ i o veselju:+ “Čemu to?”

3 Istraživao sam srcem svojim što je bezumlje tako što sam tijelo veselio vinom,+ ali pritom sam srce vodio mudrošću,+ kako bih vidio kakvu dobrobit donosi sinovima ljudskim ono što čine pod nebom sve dane života svojega.+ 4 Velika sam djela učinio.+ Sagradio sam sebi kuće,+ zasadio sebi vinograde.+ 5 Načinio sam sebi vrtove i perivoje+ i posadio u njima voćke svakojake. 6 Načinio sam sebi jezera vodena+ da iz njih zalijevam šume, da drveće raste.+ 7 Doveo sam sluge i sluškinje+ i imao sam slugu rođenih u kući svojoj.+ Imao sam i mnogo stoke, krupne i sitne, više od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.+ 8 Nagomilao sam sebi srebra i zlata+ i blaga kraljeva i pokrajina.+ Nabavio sam sebi pjevača i pjevačica+ i okusio najveće užitke+ sinova ljudskih — ženu, mnogo žena.+ 9 I postao sam veći i silniji od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.+ A mudrost me moja nije ostavila.+

10 I što su god oči moje poželjele, nisam im uskratio.+ Ni srcu svojemu nisam uskratio nikakva veselja, jer se srce moje veselilo svakom trudu mojemu,+ i to mi je bila nagrada za sav trud moj.+ 11 A kad sam se osvrnuo na sva djela svoja koja su učinile ruke moje i na sav naporan posao u kojem sam se trudio,+ uvidio sam da je sve bila ispraznost i trčanje za vjetrom,+ i od svega toga nije bilo nikakve koristi pod suncem.+

12 I odlučio sam upoznati mudrost+ i ludost i bezumlje.+ Jer što može učiniti običan čovjek koji će doći poslije kralja? Samo ono što je već učinjeno. 13 I spoznao sam da je mudrost bolja od bezumlja,+ kao što je svjetlost bolja od tame.+

14 Mudar jasno vidi,+ a bezumnik hoda u mrklome mraku.+ Ali spoznao sam i to da sve njih na kraju zadesi isto.+ 15 I rekao sam u srcu svojemu:+ “Što će zadesiti bezumnika,+ to će zadesiti i mene.”+ Čemu sam onda bio mudar, suviše mudar?+ I rekao sam u srcu svojemu: “I to je ispraznost.” 16 Jer sjećanje na mudroga ne traje ništa duže nego sjećanje na bezumnika.+ U danima koji dolaze svatko će biti zaboravljen. I kako će umrijeti mudar čovjek? Isto kao i bezumnik.+

17 I omrznuo mi je život,+ jer mi se ono što se radi pod suncem učinilo mučnim,+ jer je sve ispraznost i trčanje za vjetrom.+ 18 I omrznulo mi je sve za što sam se trudio i naporno radio pod suncem+ i što moram ostaviti čovjeku koji će doći nakon mene.+ 19 A tko zna hoće li on biti mudar ili lud?+ Ipak, on će postati gospodar svega za što sam se trudio i naporno radio i u što sam mudrost svoju ulagao pod suncem.+ I to je ispraznost. 20 I počeo sam očajavati u srcu+ zbog svega za što sam se trudio i naporno radio pod suncem. 21 Jer netko se trudi mudro i znalački i uspješno,+ ali sve što stekne ostavit će drugome koji se nije trudio oko toga.+ I to je ispraznost i veliko zlo.+

22 Jer što čovjek dobiva za sav trud svoj i za nastojanja srca svojega koja prate trud njegov pod suncem?+ 23 Jer sve dane njegove posao mu njegov zadaje bol i brigu,+ a srce njegovo ne počiva ni noću.+ I to je ispraznost.

24 Nema čovjeku ništa bolje nego da jede i pije i da mu duša uživa u dobru od truda svojega.+ Vidim da i to dolazi iz ruke pravoga Boga.+ 25 Jer tko jede+ i tko pije bolje nego ja?+

26 Jer čovjeku kojeg smatra dobrim+ pravi Bog daje mudrost i znanje i radost,+ a grešniku daje posao da sabire i skuplja, i to za onoga koga Bog smatra dobrim.+ I to je ispraznost i trčanje za vjetrom.+