Kralj David je poznavao Jehovu i uzdao se u njega. Kad su ga progonili njegovi neprijatelji, među kojima je bio i kralj Šaul, David se molio Jehovi za pomoć. Nakon što je Bog uslišio njegovu molitvu i spasio ga, David je rekao: “Živ je Jehova!” (Psal. 18:46). Time nije htio reći samo da Bog postoji. Prema jednom biblijskom priručniku, David je u tom retku izrazio čvrsto uvjerenje da je Jehova “živi Bog koji uvijek pomaže svojim slugama”. On je iz osobnog iskustva znao da je Jehova živi Bog. Budući da je bio čvrsto uvjeren u to, mogao je ustrajno služiti svom Bogu i hvaliti ga (Psal. 18:28, 29, 49). To što smo uvjereni da je Jehova živi Bog može nam pomoći da mu revno služimo. To uvjerenje daje nam snage da izdržimo kušnje i motivira nas da i dalje dajemo sve od sebe u službi Bogu. Isto tako, jača našu odlučnost da ostanemo bliski s Jehovom (w24.06 25:3-4).

Što možemo naučiti iz riječi koje je apostol Pavao uputio Solunjanima? Kad čujemo nešto što nije u skladu s onim što smo naučili iz Biblije ili kad do nas dođe neka bombastična ili šokantna priča, trebamo biti mudri i razboriti. U bivšem Sovjetskom Savezu naši neprijatelji potrudili su se da braća dobiju pismo koje je navodno stiglo iz našeg glavnog sjedišta. To pismo koje je kružilo među braćom potaknulo je neke da osnuju zasebnu, neovisnu organizaciju. Pismo je izgledalo vjerodostojno. No braća koja su vjerno služila Jehovi nisu se dala zavarati. Shvatili su da ono što je pisalo u pismu nije bilo u skladu s onim čemu su bili poučeni. Danas neprijatelji istine ponekad koriste suvremenu tehnologiju kako bi izazvali pomutnju među nama i razjedinili nas. Umjesto da se “brzo pokolebamo u svom prosuđivanju”, možemo se zaštititi tako da preispitamo je li ono što čujemo ili pročitamo u skladu s istinama koje smo naučili (2. Sol. 2:2; 1. Ivan. 4:1; w24.07 28:14-15).

Najvažnija odluka koju čovjek može donijeti u životu nesumnjivo je odluka da se preda Jehovi i postane dio njegove velike duhovne obitelji. Jehova želi da svaki čovjek donese tu odluku. Zašto? On želi da ljudi postanu njegovi prijatelji i da žive zauvijek (Pnz. 30:19, 20; Gal. 6:7, 8). Međutim, Jehova nikoga ne prisiljava da mu služi. On dopušta da svatko za sebe odluči što će učiniti. Što ako kršteni kršćanin prekrši Božji zakon i počini ozbiljan grijeh? Ako se ne pokaje, mora biti udaljen iz skupštine (1. Kor. 5:13). No čak i ako dođe do toga, Jehova se svim srcem nada da će se prijestupnik vratiti k njemu. Ustvari, to je jedan od važnih razloga zbog kojih je Jehova dao otkupninu – učinio je to da bi grešnicima koji se pokaju omogućio oproštenje grijeha. Naš dobri Bog s puno ljubavi potiče prijestupnike da se pokaju (Zah. 1:3; Rim. 2:4; Jak. 4:8; w24.08 33:1-2).